Pretraži ovaj blog

utorak, 23. svibnja 2017.

Namjere

Koliko god izgledalo besmisleno, ključno je raditi nešto zbog sebe, a ne zbog drugih da bi ljudi imali povjerenje da to zaista živite. Kad se trudite za njih, uvijek izgleda kao da imate neke namjere, a zapravo i imate, koliko god one bile pozitivne i usmjerene na obostranu korist. Kad počnete činiti nešto samo zato što želite, ljudi će prirodno željeti biti dio toga, a vi ćete biti zahvalni ako se na to odluče. Ako se i ne odluče, opet ćete biti zahvalni, jer znate da svatko dobije ono što treba.
Želim vam laku i mirnu noć, poput moje, ali na vaš način..

Naslagani slojevi

Čitam negdje da je neka opljačkala poznati par dok im je čistila stan i sad su na sudu. Kad pročitaš komentare ispod tog članka ne možeš se načuditi koji broj ljudi zamjera što imaju čistačicu, koji broj ljudi je ljut na njih jer imaju novac i nakit, koji broj ljudi zamjera što ovaj uspješno radi, a ova uspješno sjedi kod kuće  i pri tome ne čisti, što su došli od tu i tu, pitaju se koliko su plaćali čistačicu pa je morala krasti i slično. Nemam pojma što se točno dogodilo niti ocjenjujem tko je u pravu, no neobično je pogledati koji broj ljudi radi nezadovoljstva svojim stilom života osuđuju tuđi... Kad smo već kod čišćenja, dalo bi se tu skinuti neke naslagane slojeve..., ali prvo ove naslage s jezika

Vlastite vrijednosti

Mnogi će se naljutiti kad ih netko pogrešno doživi, kad ih ne nagradi, kad ih uzima "zdravo za gotovo", kad ne primjećuje njihove talente ili vještine... No, pravo je pitanje koliko smo sami već zanemarili sebe i koliko sami ne prihvaćamo ili ne cijenimo ono što imamo. Sve počinje prvo u nama. Kad sami ne vidimo vrijednost onoga što imamo, onda ne vide ni drugi... Tada se počnemo ljutiti na ljude oko sebe jer se odnose prema nama onako kako se sami odnosimo prema sebi. Nitko ne vidi ono duboko skriveno u nama... Kad počnemo više vjerovati u svoje vrijednosti i cijeniti sebe, ljudi oko nas će vidjeti upravo ono što vi radite sebi... Isto je i kad ne cijenimo sebe i ne poštujemo ono što imamo... To se zove i neodgovornost prema sebi, no to je već neka druga tema...

Zahvalnost

Puno puta će vam se učiniti da samo ulažete, trudite se i radite na nečemu, a da zauzvrat dobijete vrlo malo ili skoro ništa.
Često nam se dogodi da smo previše zainteresirani za rezultat i očekujemo da nam dođe povratna informacija upravo iz onoga u što ulažemo. Međutim, život je specifičan i kompleksan i jednostavno ne daje uvijek jasne odgovore. Dogodit će se da će odgovor doći iz izvora iz kojeg uopće nismo očekivali, da će se stvari zatvoriti ili poklopiti kako nismo ni sanjali i da će jednostavno sve doći na naplatu i posložiti se u skladu s onim kako zaslužujemo. Da bi se to dogodilo, ključno je vjerovati i zahvaljivati. To je viša sila koja pobjeđuje sve napore i stresove.
Kad znate da ste vođeni, uvijek ćete stići na pravi cilj.
Povjerujte, to je jedini zadatak koji treba obaviti...

Povjerenje

Da bismo bili motivirani i išli prema svojim ciljevima, ključno je imati povjerenje da ćemo uspjeti i da ćemo znati prebroditi eventualne prepreke na putu. Također, ključno je znati i vjerovati da ćemo biti zadovoljni bez obzira što se u određenom trenutku dogodilo.
Čovjeku izrazito pomaže ako odluči biti pozitivan. Danas u tramvaju ili autobusu možemo pronaći desetke nervoznih i nezadovoljnih ljudi. Pogledajte samo lica prolaznika i njihove zabrinute ili izgubljene poglede. Sve je veći broj onih koji se otresaju na prolaznike ili nezadovoljno komentiraju sve oko sebe... Jeste li i vi takvi? Odlučite preuzeti odgovornost za svoju sreću i jednostavno počnite razmišljati o pozitivnim ishodima, a ne potencijalno opasnim ili štetnim rezultatima. Jedini svijet koji poznajemo jest onaj kojeg sami imamo u svojoj glavi, onako kako ga zamišljamo i doživljavamo. Kad to uzmemo u obzir, šteta je ako kreirate na lošim temeljima općeg nezadovoljstva.

Padovi i uspjesi

Jeste li se pitali koliko ste već kilometara prešli, koliko pobjeda ste zaslužili i koliko medalja ste trebali dobiti za svaki svoj napredak? Sigurno niste. Kad dođu teški trenuci, mnogi ljudi vide samo taj segment života, a zanemare sve blagoslove koji imaju. U trenutku kad se događa nešto neugodno ili izazovno, sjetite se što ste sve već postigli i koliko ste bili snažni u nekim prošlim situacijama. Ako ste prije mogli uspjeti, onda možete sigurno prebroditi i sadašnju situaciju. Sjetite se svoje snage i jačine svog iskustva. Imajte povjerenja u svoje unutarnje vodstvo koje će vas odvesti upravo tamo gdje trebate biti u ovom trenutku...

Jeste li poslali ljubav svom biću?

Svako jutro izgleda isto. Neki se probude u panici razmišljajući kako se opet nisu dovoljno naspavali i daju sebi obećanje da će ranije na spavanje. Neki u glavi prebacuju i organiziraju obveze za taj dan. Neki pomalo strahuju od događaja, susreta i aktivnosti koje ih očekuju. Bez obzira na buku u glavi, kreću u dan, obavljajući jutarnju higijenu i pripremajući se za izlazak ili početak obveza.

No, gdje ste tu vi? Jeste li rob aktivnosti ili obveza? U našem danu, obveze i higijena tijela su na prvom mjestu, no što je s higijenom duha? Jeste li zastali, zahvalili se i odlučili biti mirni? Jeste li pogledali oko sebe s ljubavlju na ono što vidite? Jeste li sretni što ste otvorili oči i što vam srce kuca? Jeste li sretni što se imate s čim umiti? Jeste li odlučili uživati u svom društvu ovaj dan. Jeste li se dobro pogledali u zrcalu? Jeste li se vidjeli? Pozdravili? Poslali ljubav svom biću? Vjerojatno niste... Ako vam se čini da vas mnogi ne doživljavaju na pravi način, nemojte se čuditi ako ni sami sebe niste uzeli u obzir...

Ne znam gdje se nalazim

Na individualnim konzultacijama često čujem ovu rečenicu iz naslova. To se dogodi kad u jednom trenutku odlučite slijediti svoje snove, svjesno kreirati svoj život i graditi svoj posao. Stare navike, staro društvo, stari suradnici ili poslovni partneri ponekad se čine tako udaljenima od onoga što ste danas. Isto tako, kad pogledate ispred sebe, ne vidite to novo. Nema novih ljudi, novih projekata, novih spoznaja niti uputa. Čestitam, to samo znači da ste ostavili ono što vam nije donosilo radost i odvažno krenuli prema svojoj budućnosti. Ovo što sada osjećate je prvi korak vašeg novog i uzbudljivijeg života u kojem ćete stvarno živjeti umjesto samo odrađivati dane...
I sve ono što ne vidite će doći. Ne možemo znati ništa o onome što tek dolazi. Budite strpljivi, slijedite svoje srce i dovest će vas uvijek do ljubavi prema svemu što vas okružuje. Jedino takva ljubav može biti na pravi način uzvraćena, a to donosi i rezultate.

Kritiziraju vas?!

Ljudi sve više gledaju i slušaju što će netko reći. Mnogi tako mjere svoje talente i svoje rezultate.

Kad smo bili djeca, vjerovali smo da je sve moguće i da sve možemo postići. Imali smo snove i maštu. Onda smo počeli stvarati i kreirati. Možda vam je netko od roditelja rekao da nešto nije moguće ili da ste se mogli više potruditi. U školi vam je prijateljica rekla da ste baš smotani i glupi. Učiteljica vas nije pohvalila baš kad ste mislili da ste nešto napravili dobro i onda je još pohvalila Mariju, a vi ste mislili da ste na dobrom putu. Sve su to razočaranja u tuđe komentare i mi smo im na kraju povjerovali. Ne samo da smo bili šokirani, već smo prihvatili njihovo mišljenje i jednostavno ga usvojili kao svoju istinu. Nismo se osjećali dobro, nije nam bilo lijepo, no nekako smo povjerovali da drugi znaju bolje.

Sada, u odrasloj dobi, morate naučiti opet vjerovati sebi. Prvo smo si vjerovali pa su nam rekli da nismo u pravu i sad na kraju morate se truditi i raditi na tome. Besmisleno, zar ne?!

Tko će vjerovati u vas ako sami sebi ne vjerujete ili ako ne vjerujete u svoje aktivnosti?! Povjerujte opet da sve možete i da ste vrijedni svake pohvale. Možda vas neće ni hvaliti, možda će reći da radite nešto užasno glupo, no kad uspijete, svi će htjeti sudjelovati u onome što radite ili barem biti blizu vas. Opet, ne trebate nastaviti iz tog razloga da im se osvetite, već se samo sjetite da ljudi nešto kažu u sekundi i već zaborave za par sekundi, a njihove riječi ostaju urezane u vaše pamćenje poput tragova i rezova oštrog noža. Ne skupljajte te rezbarije, već zbrajajte svoje talente i postignuća.

Prestanite vjerovati ljudima koji daju loše komentare, umjesto ljudima koji vas hvale. I kad vas netko pohvali, vi se sigurno sjetite još barem 3 loša komentara. Dajte prednost onima koji vjeruju u vas. Dajte prednost sebi i svom samopouzdanju. Kako?

Prvo, uvijek se nasmiješite kad vam kažu “To je sra..!” i recite: “Hvala”. Zahvalite, ali ne uzimajte k srcu.

Drugo, upitajte čovjeka je li stvarno mislio tako nešto ružno ili se šali. Obično neće imati pametan odgovor na to ili će se krenuti opravdavati.

Treće, zapitajte sami sebe, znači li vama išta komentar te osobe, može li vam kako pomoći da budete bolji i zanimljiviji. Ako možete, zahvalite u sebi i popravite. Uglavnom, cilj je da se nakon toga osjećate dobro ili bolje.

Sve što vam ruši osjećaj zahvalnosti i osjećaj mira, odbacite i ostavite tamo gdje i pripada. Kad vam netko kaže da je nešto SRA…, sjetite se da ta osoba samo govori o poziciji u kojoj sama vjeruje da se nalazi...