Pretraži ovaj blog

nedjelja, 29. lipnja 2014.

Optimizam

Kad se teško nosimo s nekim situacijama u poslu ili općenito u životu, onda obično tražimo poznata rješenja ili tragamo za sličnim iskustvima iz prošlosti. Međutim, kad se susretnemo s novim događajem, čovjeku jedino ostaje mogućnost da se izdigne iznad situacije i pronađe novu snagu u sebi. Sigurno ste već čuli mudre riječi V. Frankla: "Iz ruševina se najbolje vide zvijezde".
Ponekad nam je teško nešto novo napraviti iako znamo da nakon prvih par početnih koraka slijedi olakšanje ili poboljšanje situacije. Ponekad ne znamo koji su to koraci. Međutim, važno je kretati se... Kad napravimo prvih nekoliko koraka prema naprijed, posloži se situacija, okolnosti i uvjeti koji nam pomažu da vidimo još par koraka prema naprijed.
Isto je i kad se vozimo kroz maglu pa vidimo samo par metara ispred sebe. Onda kad prođemo tih par metara, opet vidimo sljedećih par metara koje prije toga nismo mogli vidjeti i tako dalje. Na kraju, izađemo iz područja zahvaćenog maglom i nađemo se na teritoriju s kojeg jasno vidimo sve oko sebe. Kroz različite poslovne, ali i životne situacije često naiđemo na takvo maglovito područje. Međutim, iz takvih iskustava uvijek izađemo zreliji i mudriji. Pametni ljudi znaju koliko je važno kretati se i prepustiti se toku života sa svim njegovim specifičnostima. U poslovnom svijetu, uvijek su postojale krize, a postojali su i uzleti. Ne možemo ostati na istoj razini cijelo vrijeme. Da nema pada, ne bismo znali kako izgleda rast. Da nema kiše, ne bi se pojavila duga na vedrom nebu...
Prema psihologu R. Wisemanu, sretni ljudi slijede 4 principa: otvorenost, intuitivnost, pozitivnost i optimizam. Otvorenost je važna radi razmjene ideja i razmišljanja s okolinom, intuitivnost donosi fleksibilnost u sagledavanju različitih puteva do ostvarenja cilja, pozitivnost pomaže da u svakoj situaciji pronađemo nešto dobro, a optimizam nam daje snagu da ugledamo novu priliku i nakon burnog razdoblja. 

ponedjeljak, 23. lipnja 2014.

Početni resursi za ciljeve

Često čujem da su ljudi razočarani jer ih malo tko razumije... Nažalost, najčešće prvo ne razumijemo sami sebe... Ako nam nedostaje takvih ljudi oko nas, prvo moramo provjeriti jesmo li sami sebi najbolji prijatelj... Analizirati jesmo li sebi uvijek podrška, razmisliti hrabrimo li se bez osuđivanja, pričamo li si lijepe priče bez uvreda i ružnih riječi, tješimo li sami sebe i potičemo... A onda se treba osvrnuti i pogledati jesmo li mi danas nekome zahvalili, jesmo li nekoga pohvalili ili potaknuli... Jesmo li učinili neko dobro djelo, pa makar i sitnicu?! I nakon što smo to provjerili, opet se treba vratiti u sebe i vidjeti što zaista želimo i odlučiti promijeniti unutarnji dijalog... Takvo prihvaćanje možemo zaključiti poznatim sloganom - Jer ja to zaslužujem!!! Kako zaslužujem? Zato jer vrijedim, jer imam važnog posla u ovom životu... Za sve ciljeve i sve što nam treba, imamo barem početne resurse. Kad krenemo, putem će se sigurno pojaviti ljudi i dodatni alati koji će nam olakšati putovanje... Sretno!

Marketing za male poduzetnike

Često čujemo da svi oglasi i sve promotivne aktivnosti izgledaju slično. Nakon par mjeseci rijetko možemo povezati brend s oglasom kojeg se sjećamo. Prije su oglasi znali biti zbunjujući jer su marketinški stručnjaci nastojali poslati neku složenu poruku. Danas je većina oglasa jasna, no rijetko ćemo naići na neki koji će nas oduševiti. Činjenica je da oglašavanje informira, podsjeća i uvjerava, no trebalo bi nas na neki način i zabaviti kako bismo usvojili sadržaj poruke.
Za male poduzetnike važno je da razmisle jesu li dobro opisali svoju ciljnu skupinu i kad je opišu, trebaju razmisliti jesu li je upoznali u detalje. Zna se dogoditi da tvrtke znaju opisati tko su im kupci ili klijenti, ali ih zapravo ne razumiju. Svaka ciljna skupina ima specifično ponašanje i odluke o kupnji donosi na različite načine. U komunikaciji s ciljnom skupinom, potrebno je definirati poruku koju oni razumiju i koja je njima najvažnija. U toj poruci važno je dati obećanje u smislu zadovoljavanja želja i potreba ciljne skupine. U komunikaciji s kupcima i klijentima važno je iznijeti korist, odnosno opisati vrijednost koju mogu dobiti kupnjom proizvoda ili usluge. Kad je sve osmišljeno, tu poruku je važno integrirati u svaku točku komunikacije s kupcima, od oglašavanja, do prodaje ili realizacije postprodajnih aktivnosti. Ako u svaki dio poslovanja ne unesemo tu poruku i ne nastavimo tako komunicirati, poruka će se izgubiti u moru sličnih ponuda, nećemo biti jasni, a i kupci će se zbuniti oko vrijednosti naše ponude. 

četvrtak, 19. lipnja 2014.

Prošlost i rezultati

Ne možemo dalje ako smo opterećeni starim teretima. Mnogi to već razumiju, a mnogi se još uvijek vraćaju na stare neugodne događaje i doživljaje. Promišljajući svaki dan o teškim trenucima iz prošlosti, kažnjavamo sami sebe stvarajući novu istinu od starih trenutaka. Kad se riješimo tih starih ostataka, ostaje nam puno prostora za lijepe uspomene i još ljepše buduće poslovne događaje.

Sigurno ste bezbroj puta čuli da netko pokuša raditi na nekom projektu i odustane ako stvari odmah u početku ne idu dobro. Mnogi se umore već kod planiranja pa nikad ni ne naprave prvi korak. Neki se sjete starih neugodnih iskustava pa zaključe da nije moguće uspjeti. Neki se umore i jednostavno više nemaju snage ići dalje.

Naše društvo usmjereno je na stare probleme, na stare pogreške, na tražnje krivca i utvrđivanje nedostataka. Zna se dogoditi da se neki toliko okupiraju takvim poslom da zaborave da postoji sutra. Kontinuirano gledanje u probleme znači da smo zapeli u prošlosti i da upravo iz tog razloga ne možemo krenuti dalje. Kad gledamo u prošlost, okrećemo glavu od budućnosti. 

U poslu, često treba napraviti više koraka. Često treba i više puta pokušati. Mnogi uspješni ljudi su nekoliko puta nešto pokušali napraviti pa nisu uspjeli. No, zbog toga nisu odustajali. 

Kažu da je Henry Ford bankrotirao 5 puta prije nego što je osnovao slavnu tvrtku. Edisonu su govorili da nije baš inteligentan. Spielberg je 3 puta odbijen pri pokušaju upisa na fakultet. Honda je htio početi raditi u Toyoti no nisu ga primili. Onda je krenuo sa svojom tvrtkom. Oprah je dobila otkaz na svom prvom radnom mjestu, jer su zaključili da jednostavno nije dobra voditeljica... Knjigu Harry Potter je odbilo čak 12 izdavačkih kuća... S. King je čak 40 puta doživio neuspjeh prije nego što je uspio objaviti prvi roman.
Dakle, takvih primjera je bezbroj. Jesu li bili obeshrabreni? Pa sigurno jesu u nekom trenutku! Je li im bilo teško? Pa sigurno im je bilo poprilično neugodno slušati neodobravanje i kritike. Ipak, odlučili su pogledati prema naprijed i napraviti prvi korak! 

Što vi već sutra možete napraviti za sebe?!


PS: Ako imate ideju ili želite raditi na vlastitom projektu, pridružite nam se na Ljetnoj akademiji poduzetničkog menadžmenta. Vidimo se u Vedroj kući znanja! Link na više informacija: Filaks

nedjelja, 15. lipnja 2014.

Put koji zaslužujemo

Mnogi ljudi odustaju od svojih snova jer misle da jednostavno nije moguće postići ono što žele. Kako se kreću po svom životnom putu, često nailaze na prepreke, a unaprijed ne vide resurse i načine koji će ih dovesti do cilja. Često odustaju odmah na početku, jer im nije jasno kako će se nešto dogoditi i kako će ostvariti željeni cilj. Kad smo dosljedni u svojoj kretnji po željenom putu, događaju se okolnosti koje na početku nismo mogli predvidjeti niti ih zamisliti u detalje. Upravo zbog toga što ne vide plan puta, mnogi se i ne odlučuju za putovanje. Mnogi također odustaju jer misle da ne postoji dovoljno resursa za sve, uvjerili su se da je nešto nemoguće ili da je sve već "zauzeto". Međutim, nikad ne znamo koliko još koraka treba napraviti da dođemo do željenog cilja. Mnogi odustanu tik do rezultata. Upravo iz tog razloga, nemojte se okrenuti, ako ništa drugo, barem zbog puta kojeg ste do sada prošli... U poslu, pronađite ono što volite u poslovnim aktivnostima, potrudite se maksimalno, budite dosljedni i krećite se prema naprijed... Ugodan tjedan vam želim!

subota, 14. lipnja 2014.

Naša uloga u društvu

Kao dijete,  imala sam jednu šepavu kokoš koja se zvala Mikica. Mikica je bila moja draga prijateljica, vrlo spretna i profinjena u svom šepanju. I voljela sam je, jednako kao i Mikija, njenog životnog partnera. Prije par dana mi je draga polaznica Marijana rekla da je napisala poučnu priču o šepavoj kokoši i pomislila sam da to ne može biti slučajno!
Prenosim Marijaninu priču na svom blogu jer u njoj vidim poruku. Svatko od nas igra neku ulogu u životu i uči. Svi mi učimo prolazeći kroz različite životne faze. U tim fazama, ako smo mudri, mijenjamo sebe, ali isto tako utječemo i na druge ljude. Svatko od nas treba odlučiti kakvu ulogu želi igrati. Ponekad se dogodi da spletom okolnosti malo "zašepamo" i vratimo se koji korak unatrag... To ne znači neuspjeh. To znači da ćemo tako prikupiti snagu s kojom možemo krenuti dalje prema svojoj svrsi. Za one koji još ne znaju svoju svrhu u životu kojeg žive, nadam se da ćete je uskoro pronaći... Isto tako, nismo svi jednako dobri u svemu. Svatko od nas je jedinstven i ima svoj potencijal. Kad ga prepoznamo, trebamo raditi na njegovom razvoju. Ne postoji osoba koja ga nema. Kad znamo u kojem smjeru idemo, i kad smo spremni, dogode se čuda "iz vedra neba". Te nagrade dođu kad ih najmanje očekujemo i vrlo često iz izvora kojeg ne očekujemo... 
Želim vam da samostalno i svjesno upravljate svojim pričama na dobrobit sebe i barem još jednog živog bića.


Priča: Šepava kokoš (napisala Marijana Mrvoš)
Šepava kokoš je bila prava sablazan za društvo. Osim što je bila šepava kad god je nešto trebala vidjeti zamaglilo bi joj se pred očima, a kad je štogod htjela artikulirati zanijemila bi. I ono malo perja bi joj se totalno poklopilo i zaista bi se osjećala kao pokisla kokoš. Sve ove nevolje zadesile su šepavu kokoš onoga dana kad je odlučila napustiti štalu u kojoj se izlegla i gdje je bio njen dom. Onako s maglicom na lijevom oku polagano je išetala iz poznatog okruženja. Omamila se zrakom, oduševila zelenom travom. Srela je i razna stvorenja koja do tad nije poznavala. Mačka Martina, psa Maštrišimuša, a i nekoliko crva za koje nije znala što predstavljaju. Nisu joj bili poznati ni mačak, ni pas ali crvi su je privlačili onako duguljasti i vrpoljavi. Mamili su na istraživanje. Da je tad znala možda bi kojeg bila i kljucnula i zasladila se, ali u međuvremenu je postala vegeterijanac. Prestala je jesti meso onog dana kad je vidjela pijetla u amperu, poklopljenih krila, bez glasa. Na zemlju su kapale kapljice nečega crvenog. Činilo joj se da to nije u redu.

To s crvima je posebna priča. Čim bi šepava kokoš koja tad nije šepala izašla van, a to je počela činiti često, crvi bi brže bolje nestali s livade. Jednog dana jedan od njih je zaspao na suncu i probudio se ugledavši veliku tamnu sjenu nad sobom. Gledala su ga dva sitna oka i približavao mu se špičasti kljun.

"Kokoš!", podvrisnu on i sklupča se. Uvukao se u sebe da ga se ne prepozna i usrdno molio.
"Premilostivi Bože, svemogući, spasi me od pogibelji! Obećavam da ću se redovito pričešćivati i dolaziti na misu!"
"Tko si ti?", začuo je sitan glas, pomalo napukao, nimalo opasan.

Izvinuo je par članaka i onako s oprezom pogledao u kljun koji se stvorio pokraj njega. Stresao se i sklupčao nazad.
"Tko si ti?", začuje ponovno taj tihi, napukli glas i odluči se ovaj put biti hrabar. Ponavljao je u sebi: "Svevišnji budi sa mnom. Odužit ću ti se tako mi moje člankonožaste časti". Ponovno je provirio i svojim najodlučnijim glasom progovorio: "Ja sam crv, potomak najvećeg vladara ovog travnjaka. A tko si ti?"

"Ja sam, ja sam", zamucala je kokoš, "ja, ustvari, niti ne znam tko sam. Nikad mi nitko nije rekao tko sam. Ja nekako mislim da sam pijetao".

"Pijetao", razvalio je crv osmijeh od usta do usta, "bolju šalu još nisam čuo. Pijetao bez krijeste i tako plah. Ne, ti si kokoš, ako me moje oči dobro služe".

"Kokoš, pijetao, zar to nije isto?", zapita plahi glas.
"Nije!", zakukuriče jedan glas i kljucne kokoš po glavi. "Ti nezahvalna kokoši, marš nazad u kokošinjac!"

Kokoš je bila zatečena ovom grubošću. Sve joj se vrtilo pred očima al' gle čuda nije joj se maglilo pred očima, samo joj se vrtilo. U taj tren srušila se u nesvijest i ostala ležati satima. Pijetao je frknuo krijestom i odmarširao u kokošinjac da tamo pravi reda. Crv je iskoristio priliku da nestane na sigurno. Kokoš se probudila. Bila je već noć. Glava ju je boljela i sve joj je tutnjalo, ali oči su bile bistre. "Kokoš i pijetao nisu isto", pomisli si ona. "Kako to može biti? Od kuda njemu samo pravo da me onako napada i omalovažava", sijevale su misli kokošjom glavom. "Od kuda sve ovo'", pitala se kokoš. "Ovakve misli nisam imala do sad. Bit će od svježeg zraka", pomisli kokoš i zaspa dubokim snom. Probudila ju je vika. Netko je vikao. Podignula se i vidjela neku spodobu kako joj se približava. Čula je neko mrmljanje.

"Nesrećo jedna, umjesto da neseš jaja, ti se izležavaš na travnjaku. Iš, iš!", zavikalo je to neobično stvorenje i zaprijetilo joj nečim. "Ne kreneš li istog časa, završit ćeš u loncu", nastavljao je taj isti krešteći glas.

"Završit ću u čemu?", zakokodakala je kokoš.

"Gle ti nju, još kokodače, a nigdje jaja. Jalova kokoš. Pokazat ću ja tebi gdje ti je mjesto!" Kokoš je osjetila kako ju je nešto udarilo. Kasnije je od Maštrišimuša saznala da ju je gazdarica imanja odalamila metlom. Dok je letjela prema kokošinjcu pri doskoku je ozlijedila nožicu. Tako je postala šepava kokoš. Pokušavala se podignuti, ali nije mogla. Načisto se predala i ostala ležati. Nakon nekog vremena do nje se došuljao mačak Martin, oblizao joj nožicu i nalijepio neku travu.

"Ostani tako mirna neko vrijeme", rekao joj je Martin, "ako si žedna donijet ću ti malo vode, ali bilo bi najbolje da malo miruješ!"

"A tko si ti?", upita sad već šepava kokoš.

"Mačak Martin, star sedam godina, na vašoj pomoći visočanstvo", kako to reče zaprede i počeše je brkom.

"Sviđa mi se što si izašla iz kokošinjca. Zaželio sam se društva."

Legao je pokraj nje i namjestio joj šapu pod glavu. Kako mekano, pomislila je kokoš i zaspala. Probudila se u velikoj pletenoj košari. Mačka nigdje u blizini. Nožica ju je prestala boljeti. Ustala je, ali kad je stala na obje noge malo se nakosila ili naherila. Polagano je odšepala do kokošinjca. Tamo je sve bilo mirno. Koke su mirno stajale na prečkama, pijetla nigdje. Postalo joj je dosadno. Okrenula se i vratila ponovno u vrt. Tamo je bilo puno interesantnije i zabavnije zaključila je. Počela je istraživati okoliš, kamenčiće, travu, zrnje. Tu i tamo bi ponešto kljucnula.

"Hm, ova trava je skroz fina i baš mi prija", šaputala je u sebi. "I ovaj kamenčić mi baš nekako dobro padne na želudac". Kokoš je šepucala i uživala. Najednom osjeti Martinov brk.

"Martine, gdje si ti bio?", upita ga.

"Smucao sam se po selu", odgovori Martin. "Omrsio sam brk susjedovim špekom i jedva izvukao živu glavu. A zašto ti nisi u kokošinjcu?"

"Znaš ne sviđa mi se biti u kokošinjcu, tamo je jako dosadno. Mogu li se ja preseliti kod tebe u košaru?"

"Možeš, jedino moramo smisliti način kako da tako šepava ne završiš u loncu."

"Martine, što to znači, da ne završim u loncu?", upitala je kokoš.

"To znači da ti slome vrat i posrču te u juhi", odgovorio je Martin.

"Martine to je strašno, ne želim da me posrču. Molim te, pomozi mi!" Šepava kokoš se sva šćućurila i drhturila. Martin je spustio svoju šapu na njeno plaho perje i odgovorio: "Znam kako ćemo te spasiti. Naučit ćeš tjerati ostale kokoši u kokošinjac i tako ćeš postati čuvarica kokošinjca."

"A kako je Martin ishodovao da uz pijetla i ja budem čuvarica kokošinjca, nemam pojma. Iskreno, to i nije bio neki zadatak. Ja sam bila jedina koka koja je šetala po vani, ali titula mi je omogućila da živim na slobodi i da ne završim u loncu. Kasnije sam saznala da je Martin bio najmiliji mačak u kući. Još davnih dana spasio je gazdaričino dijete od utapanja i njegovom brku se nije moglo odoljeti. Zauzeo se za mene na višem mjestu. Šepavost me nije smetala, dapače postala je moja prednost. Dala mi je priliku da bolje vidim i čujem i da se ne bojim pa kako god mi se pijetao ili metla činili zastrašujućim."

četvrtak, 12. lipnja 2014.

Dan ljubaznosti...

Neki ljudi su drski i neugodni, ali im nije važno kakve emocije proizvode kod ljudi na koje utječu... Neki ljudi se neprimjereno zabavljaju i šale na tuđi račun, ali im nije previše važno kako se osjeća osoba na čiji račun se šale... Mogli bismo tako nastaviti slijed unedogled, jer svatko ima svoj opis onoga što mu je neugodno slušati... Ljudi koji se tako ponašaju, obično na kraju kažu: "Ne bi se trebao/la tako osjećati..."
Biti onakav kakav jesi je u redu i dobro. Ipak, birati mjesto, vrijeme i društvo u kojem ćemo biti potpuno otvoreni je jako poželjno, jer sa svakom svojom reakcijom ostavljamo neke tragove na drugim ljudima. Onda ti tragovi utječu na naše buduće odnose...

Neki su takvi jer su drugi bili takvi prema njima pa vraćaju "dug društvu"...
Neki su jednostavno neosjetljivi...
Neki zaboravljaju kako je biti s druge strane...
Neki su udubljeni u sebe...
Neki ne razumiju posljedice...
Nekima posljedice nisu važne...

Bilo kako bilo, evo poruke - ljubaznost je besplatna i dobro stoji svakome! 

Želim vam dan pun ljubaznosti! 

ponedjeljak, 9. lipnja 2014.

Cjeloživotno učenje

Zadnjih par godina sve češće čujemo pojam "cjeloživotno učenje". Svi znamo koliko se promjene oko nas brzo događaju i zašto je važno usvajati nova znanja i vještine. Generacije naših baka i prabaka su sve informacije o životu mogle dobiti od svojih roditelja. Nažalost, današnje generacije to ne mogu reći, odnosno danas je teško pripremiti nove generacije na budućnost koja ih očekuje. Isto tako, naši roditelji nisu imali sve informacije koje su nama potrebne za uspješno poslovanje i organizaciju života.

Međutim, bilo bi dobro da ljudi uoče koliko je važno fokusirati se na dobro i pozitivno. U tom procesu učenja važno je dati naglasak na vrline i postignuće, a ne samo na pogreške. Tek tada će pojedinci moći shvatiti važnost i snagu cjeloživotnog učenja. Tada će učenje biti poticajno i zabavno, a nagrada će biti napredak, a ne samo ocjena.

Dopisivala sam se s jednim stručnjakom i u povratnoj informaciji sam uočila da nije dao kritiku, već je to nekako upakirao u općeniti komentar iz čega je vidljiv njegov stav prema ljudima koji nešto kreiraju, stvaraju i rade. Mnogi ljudi misle da će pohvalom nešto pokvariti pa se radije odlučuju na tzv. poticajnu kritiku. Kritika nije uvijek poticajna. Mnogi ne razumiju koja je moć pohvale i podrške.

Upravo zato se nadam da ćete danas dobiti inspiraciju i sami sebe pohvaliti. Također se nadam da ćete se potruditi barem jednoj osobi reći nešto pozitivno i dati joj podršku. Time ćete motivirati ljude da rade još bolje i više se trude te im učiniti uslugu. Ipak, najveću uslugu činite sebi, jer ako ste iskreni u pohvalama, to znači da u ljudima vidite dobro, a to opet znači da svi pomalo palimo svjetla u mraku!

subota, 7. lipnja 2014.

Duhovna sloboda u poslovanju

Prije nešto više od dvije godine prvi put sam čula za hagioterapiju i antropološku medicinu. Iako sam već godinama prije toga mislila da se brinem o osobnom razvoju i da sam poprilično informirana, valjda me ta informacija s razlogom do tada zaobilazila. Kad sam shvatila o čemu je točno riječ, imala sam osjećaj da pred sobom imam cijelo bogatstvo neistraženih korisnih znanja koja se mogu implementirati u privatni, ali i poslovni život svakog čovjeka.

Hagioterapija u susretu s čovjekom
Koliko je meni poznato, pojam antropološka medicina javio se tijekom prošlog stoljeća u knjizi "Čovjek i njegova bolest" medicinskog antropologa A. Joresa. Jores smatra da je 70 posto somatskih bolesti nastalo na razini duhovne duše, a takve bolesti nastaju ako čovjek nije našao smisao života. Ukratko, antropološka medicina proučava duhovnu dimenziju čovjeka.

Proučavajući antropološku medicinu, došla sam do knjige prof. dr. sc. Tomislava Ivančića "Hagioterapija u susretu s čovjekom" u kojoj sam naišla na dio teksta koji me podsjetio na izazov s kojim se svakodnevno susrećem u poslu i o čemu nisam uspjela do tada ništa pročitati ni u poslovnoj ni u duhovnoj literaturi. Ta me tema mnoge godina zaokupljala i predmet je brojnih rasprava na poslovnim kavama. 
 
Bitna je duhovna sloboda
Čitajući navedenu knjigu, naišla sam na riječi prof. Ivančića u kojima sam prepoznala zaplet situacije iz poslovne prakse: "Bitna je duhovna sloboda. Po njoj je čovjek razumno, mudro i vrhunsko biće. Čovjekov duh traži da se držimo zakona etike i morala, jer se duh ravna po tim pravilima kao i tijelo po zakonima fizikalnog svijeta. Ako ne slušamo naloge savjesti i osobe, ako preziremo moralne principe, tada razaramo svoje ljudsko postojanje i padamo na razinu bića koje se ravna samo po instinktima odnosno po psihičkim i vegetativnim zakonitostima. Tada čovjek prestaje biti čovjek. Tada više nije slobodan i njime mogu upravljati drugi ljudi, zavodnici, prevaranti, kao i njegovi nagoni, male želje i varke".

Baveći se poslovnom edukacijom odraslih osoba, kao vlasnica učilišta koje educira za poslove prodaje, marketinga, poduzetništva i menadžmenta, često se susrećem s ljudima koji govore o nesigurnosti, apatiji, bezvoljnosti, površnosti, nepravdi itd, odnosno uvjetima koji sprečavaju čovjeka da uspije na pošten način.

Istodobno, moderna formula uspjeha postala je bespoštedna borba i utakmica u kojoj moraš sudjelovati, a to su veća plaća, materijalno bogatstvo, statusni simboli, priznanje, pozicija na društvenoj ljestvici, prisutnost u medijima i slično. Nesklad između stvarnog osjećaja i vanjske slike poslovnog uspjeha intenziviran je pojavom društvenih mreža, posebice Facebooka.
 
Lažna slika društvenih mreža
Društvene mreže postale su kanal komunikacije i medij u kojem svaka osoba može iznijeti elemente svog privatnog i poslovnog života, prikazati fotografije, ali i dopustiti drugima da u svakom trenutku, 24 sata dnevno, uđu u njihov život, komentiraju objavljene sadržaje, fotografije, zapise i slično. Stvarajući neku vrstu konkurencije u kojoj se poslovni ljudi natječu u prikazivanju materijalnog bogatstva, različitih oblika zabave, statusnih simbola, ostvaruje se mogućnost potpunog uvida u njihov život, a prikazani elementi nisu uvijek i potpuno istiniti. Zbog potreba posla, to je često uljepšana verzija stvarnosti.

Društvene mreže na neki način zamjenjuju medije i svi možemo postati izdavači različitih sadržaja. Ovisno o zanimljivosti tog sadržaja, možemo privlačiti čitatelje i poklonike. U prošlosti, takva vrsta masovne komunikacije nije bila moguća pa su informacije morale proći kroz nekoliko filtera da bi došle u javnost. S tim u vezi, mediji su nekad imali veću moć, ali i danas znatno utječu na kreiranje javnog mnijenja. Dugoročno, u makrookružju, ta pojava utječe na kreiranje mišljenja i vrijednosti u društvu.

Kreirenje privida uspješnosti
Umjetnim kreiranjem neutemeljena poslovnog imidža, odvajamo se i udaljujemo od mudrosti koju u knjizi spominje prof. Ivančić: "Istina je slaganje uma i stvarnosti. Istina je sve što postoji i što u sebi nosi spoznatljivost. Istina je stvarnost. Laž je gubitak stvarnosti, a time i života. Mudrost je poznavanje temeljnih zakona života, kako morala, tako i biologije i fizike. Iz tog poznavanja nastaje praktični život uronjen u mudrost i smisao, što sve vodi iskustvu mudrosti i istine".

Možemo se pitati koliko mudrosti ima u poslovnim teorijama u kojima su prvi dojam i imidž najvažniji. Činjenica je da se danas sve vrti oko kreiranja uspješne slike tvrtke, proizvoda, usluga, ideja, organizacija, ali i pojedinaca. Često tako funkcionira i marketinška komunikacija. Pretrpani informacijama, teško odvajajući važne od nevažnih, korisne od nekorisnih informacija, naizgled se može učiniti da iskreni, pošteni i otvoreni ljudi nisu dovoljno pripremljeni za taj grubi poslovni svijet.

U vremenu skandala, u medijima su prisutni primjeri koji ne bude optimizam i nadu da čovjek svojim angažmanom, znanjem, moralom i radom može postići uspjeh.

Ulaganje u imidž
Osjećajući tu slabost, ljudi koji tragaju za svojim mjestom u poslovnom svijetu pokušavaju stvoriti imidž u javnosti. Djelomično ga kopiraju od uspješnih pojedinaca, gledajući samo vanjsku pojavnost njihova uspjeha. I tako se pod utjecajem raznih poslovnih gurua koji savjetuju kako postići uspjeh u 10 ili 20 koraka javljaju brojni problemi, nezadovoljstva i nesklad između stvarnih vrijednosti i onoga što se u društvu prepoznaje kao poslovni uspjeh.

Ako se ulaganje u imidž svodi na brigu o izvanjskim aspektima posla, osobe ili tvrtke, a još pritom umjetno kreiraju i prikazuju elementi koji nisu istiniti, to negativno utječe i na osobu kojoj se kreira imidž i ljude oko nje. Što se više prezentira lažna fasada osobe, to se više udaljuje od čovjekova duha. Kako je mnogima uspjelo prikazati sebe ili tvrtku u pozitivnom smislu, bez realne podloge za takav dojam, sljedbenici su zaključili da je kreiranje novog imidža jedini put do poslovnog uspjeha.

Riječi su jeftine, djela vrijede
Nakon što uoče poslovni model koji uspijeva na tržištu, postaju sljedbenici i istim koracima nastoje prikazati svoje proizvode i usluge, nadajući se jednakom uspjehu kod potrošača i klijenata. Dugoročno ulaganje i postupni razvoj tvrtke postaje strategija koja se ne prihvaća, a nerealna očekivanja o brzoj zaradi i stjecanju ugleda u kratkom razdoblju postaju primarni interes. Takvi primjeri vidljivi su u hrvatskim medijima, a još više na društvenim mrežama kojima mogu pristupiti svi, od maloljetnika preko zaposlenih osoba do umirovljenika. Sadržaji koje možemo objavljivati bez cenzure postaju dio svakodnevice milijuna korisnika Facebooka u Hrvatskoj.

Kako živimo u vremenu postmoderne i konzumerizma, gdje su brojni aspekti života stavljeni u određenu funkciju, očekujemo odobravanje izvana, pozitivnu ocjenu, zadovoljstvo sudionika ili gledatelja. Odličan oglas ne jamči da ćemo biti zadovoljni kvalitetnom proizvoda, pa ni pozitivan imidž ne jamči uvijek kvalitetu osobe. Prečesto se dogodi da na tržištu potrošači zaborave onu izreku J. J. Foxa: "Riječi su jeftine, djela vrijede."

Umorna sam više od održavanja ovog imidža. Ovo nisam ja...
Sjetim se često i riječi moje kolegice, uspješne poslovne žene: "Umorna sam više od održavanja ovog imidža. Ovo nisam ja... Ja sam nešto drugo." Slika koju kreiramo za vanjski svijet ne mora nužno govoriti o unutarnjoj istini. Poslovni i privatni ciljevi često se doživljavaju kao kratkoročni, a ljudi sve teže odolijevaju pogrešnim ciljevima.

Ulaganje u ispravne, dugoročne ciljeve nije lagano. Kontinuirani rad, disciplina i kvalitetne aktivnosti često se čine napornima pa se priklanjamo jednostavnijim tehnikama i stvaranju privida. I tako, uvjeravajući druge u vlastitu sliku, imidž, osobe i tvrtke gube osjećaj da je riječ o privremenom fenomenu, kratkom bljesku i trajnom nezadovoljstvu stvarnim stanjem.

Trudimo li se popraviti stvarni život, a ne samo njegovu fasadu, omogućujemo dobru u nama da bude motiv slobode. Smatram da je sloboda zapravo odluka da ćemo krenuti drugim (svojim) putem, pripremiti se za možda nemirno more i ponekad teži put, ali uživati u svakom koraku, znajući da nas vodi na pravo mjesto, gdje stanuju zadovoljstvo i mir... I svakodnevno se trebamo podsjetiti da je sve upravo onako kako treba biti.

Objavljeno na portalu časopisa Sensa (www.sensaklub.hr)

ponedjeljak, 2. lipnja 2014.

Istinski marketing

Nakon toliko godina, mnogi marketinški alati još uvijek nisu shvaćeni i toliko je pogrešnih interpretacija brojnih marketinških pojmova. Bez obzira poznavali teoriju marketinga ili ne, činjenica je da mnoge marketinške aktivnosti u vremenu krize (koja već predugo traje) ne donose dobre rezultate.
Mnogi se pitaju rade li nešto krivo i kakva je formula za privlačenje kupaca ili klijenata. Prije par godina mogli smo više-manje osmisliti korake do uspjeha i pogriješiti za par postotaka u rezultatima. Međutim, danas, je li to uistinu moguće? 

Marketing više nego ikad treba kreativnost i fleksibilnost... Marketinška komunikacija ne može u potpunosti pomoći lošim proizvodima i uslugama pa čak i da je smišlja neki poznati marketinški guru. Potrošači danas mogu doći do svih informacija, skloni su isprobavanju, traženju rješenja i najboljih mogućnosti za sebe. Iako je svima već poznato da proizvode i usluge prodaju koristi koje kupci imaju od njih, nevjerojatno je koliko poduzeća i danas komunicira samo svojstva proizvoda i usluga. 

Kreiranje konkurentske prednosti, bez obzira što se o tome stalno govori, za mnoge je još uvijek nepoznanica. Izjava o konkurentskoj prednosti ispod koje se može potpisati konkurencija i nitko ne bi primijetio razliku - nije prava konkurentska prednost.

Oko nas je puno dobrih i loših primjera marketinških strategija i taktika, a kako napraviti onu pravu za svoje proizvode i usluge, saznajte na našoj radionici Istinski marketing. Više na ovom linku.