Kriza kao prilika

Gledajući reprizu Mr. Beana, sjetih se da je glumac Rowan Atkinson bio na psihoterapiji zbog depresije. Onda mi je pao na pamet Cesar Millan koji se u 2010. pokušao ubiti kad mu je u razdoblju od mjesec dana uginuo pas Daddy i kad ga je ostavila supruga. Navodno je i Bruce Springsteen otkrio da se već 30 godina bori s teškom depresijom, a nitko ne bi rekao ni da Jim Carrey, Ben Stiller i Robin Williams imaju sličnih problema.... Bez obzira na slavu, financijsko bogatstvo i ugodan život, navedene osobe su pokleknule pod teretom različitih emocija i očekivanja. Svakome se to može dogoditi!

Isto tako, problemi u našem gospodarstvu mnogima zadaju glavobolje. Ljudi sve češće oboljevaju, odustaju, osmišljavaju više ili manje pametne preokrete u poslu i privatnom životu... Dok tragamo za pravim smjerom, suočavajući se s brojnim problemima na tom putu, ne smijemo izgubiti iz vida ono čemu stvarno težimo. Ako putem izgubimo volju, padnemo u depresiju ili postanemo frustrirane osobe koje štete sebi i drugima, onda samo putovanje i nema nekog smisla. Važno je na vrijeme uočiti znakove koji nam govore da smo skrenuli s puta i da smo previše vremena i energije potrošili na promatranje, analizu i borbu s preprekama. Brojni istraživači, znanstvenici i umjetnici stoljećima pronalaze načine za pomicanje granica i nadilaze sami sebe.
I Majka Tereza je rekla da trebamo u svjetiljku redovito dodavati ulje da bi ona i dalje svijetlila... Tako je i s nama... Uklanjanje brojnih prepreka često zahtijeva ogroman trud i dosljednost. Nekome možda mogu pomoći i riječi iz Novog zavjeta: "Bog nam nije dao duh bojažljivosti, već duh snage, ljubavi i trijeznosti". Upravo ovo izazovno vrijeme je trenutak u kojem možemo proširiti i nadići sami sebe, uložiti više truda, postati marljiviji, mudriji i tako stvoriti novu priliku koju sada u mraku sigurno ne možemo vidjeti.
Dolijevajući ulje u svoje svjetiljke, dobit ćemo novu dozu goriva koje će nam pomoći da izdržimo još malo i svijetlimo sebi i drugima.

Pred vama je ostatak vašeg života... Nije važno koliko imate godina, jer uvijek možete donijeti pametnu odluku i napraviti nešto vrijedno pamćenja za sebe i druge. Sjetite se da je Bill Gates s 31 godinu postao milijarder, no Ford je imao 50 godina kad je počeo sastavljati svoju prvu proizvodnu traku. Churchill je sa 65 godina postao britanski premijer, a Michelangelo je sa 72 godine oslikao kupolu Bazilike sv. Petra u Rimu.

Danas u društvu vlada strah, ljutnja i potreba za samopotvrđivanjem. Svatko od nas odlučuje kako će zaobići te prepreke i krenuti dalje. Za to je potrebno istraživanje, samokontrola, traganje i suradnja. Kad sve to pokrenemo u sebi, strah će preći u neku korisnu vještinu, a vještine pokreću naš mali svemir.

Novogodišnje odluke

Španjolska poslovica kaže da je "sutra" najzaposleniji dan u godini... U zadnjim danima godine zbrajamo uspjehe, podsjećamo se na neuspjehe, analiziramo što smo propustili, zamišljamo što želimo nadoknaditi u novoj godini... U glavi imamo toliko planova i često nam se čini da nas i samo razmišljanje umara. Još ako uz razmišljanje dodamo strepnje, strahove, očekivanja i osjećaj nemira, postajemo teški sami sebi. Bez obzira koliko je teška, takva mentalna aktivnost nije dovoljna. Moramo se moći pokrenuti i nakon toga uspjeti održati ritam. Novogodišnje odluke ništa ne vrijede ako ne napravimo prvi korak. Mentalno zamišljanje cilja ništa ne znači ako nemamo plan pojedinačnih aktivnosti koje će nas dovesti do ostvarenja tog cilja. Stalni trud je uvijek produktivniji od povremenih, intenzivnih aktivnosti. Sigurno možete potvrditi da se osjećate bolje i sve stižete kad imate jako puno obveza. S druge strane, kad imamo par slobodnih dana ili godišnji odmor, toliko toga planiramo, a na kraju vrlo malo postignemo. Ljudi kao da očekuju da će ih netko probuditi iz stanja omamljenosti i natjerati na prvi korak. Ako takvu osobu nemaju u blizini, često ostaju pasivni i donose novogodišnje odluke kojih se nikad ne pridržavaju. 

Novi početak...

Pred kraj godine rješavamo obveze, čistimo viškove, kreiramo bilancu proteklih mjeseci i spremamo se za novi početak. Razmišljamo kakva će biti sljedeća godina, pokušavamo saznati  kakvi će biti poslovni trendovi ili gospodarsko stanje. U blagdanskim čestitkama želimo svima sve najbolje, ostvarenje želja, smišljamo poticajne poruke i nadamo se blagostanju u svim segmentima života.

Mogu li te želje i poruke živjeti i nakon blagdana?
Obično se nakon blagdanskog uživanja i opuštanja vraćamo "stvarnom" životu. Međutim, kad bismo se sjetili da smo mi svi dio svemira, odnosno dio cjeline stvaranja, osjetili bismo da se društvo može promijeniti samo ako se promijeni većina pojedinaca. Filozof Teilhard de Chardin je rekao da životnim putem ne koračamo sami, jer cijeli svijet ide s nama. Mi smo u duhu svi "jedno". Dakle, bolju situaciju u društvu ćemo postići kad shvatimo da bolji pojedinac znači bolji suživot i društvo u cjelini. Irska poslovica kaže "Uočiš li posao koji treba obaviti, to znači da je na tebi da ga obaviš". Znamo da bi puno toga trebalo promijeniti da bi naš čudesni plan za novo razdoblje uspio, no ako krenemo s dobrotom u svom srcu, kad postanemo odgovorni za svaku svoju misao, emociju ili aktivnost, tada ćemo početi mijenjati svoj svijet.

Blagdanska zahvalnost
Pri tome treba zadržati blagdansku zahvalnost, jer ona pokreće na djelovanje, ubrzava procese, kreira mentalni stav koji potiče, uvećava ono što želimo... Uz zahvalnost ide i osmijeh, vedrina, zadovoljstvo, sreća... Budite putujuća vedra svjetlost svima koje sretnete u novoj godini!
Osobno, uvijek se držim pravila da ljudima pomognem da nađu rješenje, odnosno ne želim biti dio njihovog problema. Živim tako da nastojim ne biti nečiji problem. Ako i postoji neki nesporazum ili nerazumijevanje, radije ću se skloniti s puta osobe s kojom ne mogu ili iz nekih razloga ne želim surađivati. Danas vjerujem da ne postoji posao niti situacija kojim ću, inzistirajući na poslovnom odnosu, dugoročno narušiti svoju ravnotežu. To zaslužujem ja, ali i ljudi kojima ne želim biti problem, niti želim da oni postanu moj problem. I kad me poslovni put dovede u neki nesklad (a bilo ih je tijekom godine), ta neravnoteža traje kratko i brzo se vraćam na svoj put...
Dobar i pozitivan stav pomaže u mnogim poslovnim situacijama. I za kraj, i sama ću se podsjetiti kako to inspirativno kaže T. Carlyle: "Nema veće svakodnevne vrline od vedrine. Ta čovjekova odlika među ljudima je poput sunčeva svjetla, ili blage kišice koja obnavlja život u oprženim biljkama. Svjetlo vedroga lica širi se i prenosi sretan duh koji ga nadahnjuje".

Sve najbolje i puno vedrine povodom blagdana šaljem iz Vedre kuće znanja! Elvira

10 marketinških zapovijedi na zahtjevnom tržištu

1. zapovijed: Budite brzi u prilagodbi!
Marketinška teorija i praksa značajno su se promijenile u posljednjih petnaest godina. Tehnološke promjene snažno su utjecale na ponašanje potrošača i kupaca što marketinškim stručnjacima predstavlja veliki izazov pri kreiranju marketinških strategija. Na tržištu koje trpi dramatične promjene, formula uspjeha može se sažeti u dvije riječi – brza prilagodba!

2. zapovijed: Budite inovativni!
Na današnjem tržištu inovativnost je nužna. Poduzeća trebaju kreirati nove proizvode koji će pokriti trenutno nezadovoljene potrebe potrošača ili osmisliti nove načine upotrebe postojećih proizvoda. Za uspjeh u inovacijama i kreiranju novih potreba, marketinški stručnjaci bi trebali razmisliti koje potrebe proizvod ili usluga još može zadovoljiti ukoliko doživi promjene, koje potencijalne kupce izmijenjeni proizvod još može osvojiti, što još poduzeće može ponuditi svojim kupcima, može li se proizvod koristiti i za druge namjene ili koji drugi proizvodi ili usluge mogu nastati na temelju postojećeg proizvoda i slično.

3. zapovijed: Informirajte kupce o koristima proizvoda!
Prije predstavljanja ponude tržištu, menadžer marketinga mora razmisliti o pitanjima koja si postavljaju potencijalni kupci. Pitaju se je li im potreban konkretan proizvod, imaju li problem koji moraju riješiti, razmišljaju kako su to prije rješavali, očekuju prednosti proizvoda i usluge, žele jamstvo, žele znati cijenu, žele čuti pozitivna iskustva drugih, očekuju usluge nakon kupnje, razmišljaju o imidžu poduzeća te se odlučuju na konačnu akciju.

4. zapovijed: Budite interaktivni!
Razvoj i interaktivnost interneta omogućuje poduzećima razvoj dugoročnog partnerstva s korisnicima te pojedinačnu prilagodbu zahtjevima svakog korisnika. Internet je olakšao pristup informacijama i ponudi poduzeća kroz 24 sata dnevno, 7 dana u tjednu, što pridonosi njegovoj dinamici. Informacije se mogu ažurirati i prilagoditi korisnicima interneta u vrlo kratkom razdoblju, s minimalnim troškovima i velikom uštedom vremena. Internet na taj način omogućuje interakciju s potrošačima u vrijeme kada i na način koji njima odgovara što pridonosi razumijevanju specifičnih želja i potreba korisnika.

5. zapovijed: Razmislite o novim komunikacijskim kanalima!
Tehnologija je utjecala na razvoj novih oblika marketinške komunikacije. Klasični mediji prepuni su oglasa. Iz tog razloga primjena tradicionalnih oblika komunikacije na nove komunikacijske kanale predstavlja pravo osvježenje.

6. zapovijed: Usavršite prodajno osoblje!
Kupci žele vidjeti ili uočiti priliku za sebe. Ne žele slušati o samom poduzeću, žele saznati što poduzeće može učiniti za njih. Od prodavača se očekuje pouzdanost, kompetentnost i dopadljivost. Pouzdanost se odnosi na spremnost kupca da se u potpunosti osloni na iskaz prodavača. Kompetentnost podrazumijeva potpuno poznavanje predmeta prodaje, dok se dopadljivost odnosi na prijateljsko ponašanje i pronalaženje zajedničkih interesa između kupca i poduzeća. Samo takvo povjerenje između prodavača i kupca može rezultirati stvaranjem trajnih odnosa i kreiranjem ugodne atmosfere zbog koje će se kupac uvijek vraćati.

7. zapovijed: Zadržite postojeće kupce!
Zadržavanje potrošača važniji je zadatak od privlačenja novih potrošača koje može stajati i do pet puta više od zadovoljavanja postojećih kupaca. Dovođenje novog kupca na istu razinu profitabilnosti izgubljenog kupca može koštati i šesnaest puta više.

8. zapovijed: Pokrenite emocije kupaca!
Poduzeće mora znati što njihova ciljna skupina voli, što mrzi, što je pokreće... Ukoliko poduzeće želi utjecati na ponašanje potrošača, mora istražiti koje emocije u konkretnom slučaju treba koristiti, intenzivirati, neutralizirati ili izmijeniti.

9. zapovijed: Upoznajte konkurenciju!
Djelatnici u poduzeću često razmišljaju o najbližim i direktnim konkurentima, dok ne obraćaju pažnju na udaljenije konkurente i nove tehnologije, što poduzeće može dovesti u neželjenu situaciju.

10. zapovijed: Kontinuirano procjenjujte! Ništa nije vječno!
Potrošači najlakše pamte proizvode ili usluge koji su prvi na rang listi. Poduzeća trebaju odlučiti koliko i koje osobine proizvoda će promovirati: najbolju kvalitetu, najnižu cijenu, najveću vrijednost, najmoderniju tehnologiju i slično. Ukoliko na tržištu već postoji «broj jedan» u djelatnosti, poduzeća mogu odlučiti odabrati dva ili više atributa koja žele povezati sa svojim proizvodom u mislima potrošača. Najuspješnije pozicioniranje ostvaruju ona poduzeća koja su otkrila kako kontinuirano imati jedinstvenu ponudu na tržištu koju konkurencija ne može kopirati. Do sada nitko nije uspješno imitirao Ikeu ili Harley Davidson. Međutim, ni jedno pozicioniranje ne djeluje zauvijek. Iz dana u dan dolazi do promjena u navikama potrošača, napretku tehnologije, konkurentskim strategijama i gospodarstvu općenito. Poduzeća imaju zadatak kontinuirano i pažljivo procjenjivati svoje najvažnije marke i prilagođavati se novim uvjetima na tržištu.

Naš napredak i napredak drugih ljudi

Gotovo je nezamislivo bez drugih ljudi doći do uspjeha, poslovnog ili osobnog. Čovjek postaje čovjekom samo uz pomoć drugog čovjeka.
Zahvale koje slušamo prilikom dodjela različitih priznanja nisu samo isprazne riječi nego često istina. Je li za uspjeh nekog filma dovoljna samo filmska zvijezda ili stotine kreativnih i marljivih ljudi koji sudjeluju u projektu? Je li genijalnost direktora jedina zaslužna za uspjeh neke tvrtke ili su zaslužni i marljivi djelatnici koji su ideje sproveli u djela? Razumni i odgovorni voditelji tvrtki pridaju veliku važnost međuljudskim odnosima i znaju pravedno vrednovati ljubav i toleranciju svojih zaposlenika. Hladni ili narušeni međuljudski odnosi umanjuju uspjeh tvrtke.
Ljubav daje energiju, ona je nevidljiva snaga koja nam daje poletnost i radost u susretu s drugima i u našem djelovanju. Nedostatak ljubavi u komunikaciji s drugima stvara nam najneugodniji oblik barijere u svakodnevnom životu. Zbog poremećenih međuljudskih odnosa napeti smo, nervozni, mrzovoljni, zauzimamo obrambeni stav, oprezni smo i sumnjičavi prema svima. Nervozu i sve negativne posljedice s radnog mjesta često prenosimo i na ostale životne situacije koje nemaju poveznicu s tim odnosima: ne možemo ugodno provesti večer s obitelji, posjetiti neku zabavu, ne možemo niti jesti i sl.
Nedostatak ljubavi i tolerancije ne može nadoknaditi niti visina novčanih primanja. Visina plaće može neku osobu motivirati samo određeno vrijeme, nikako dugoročno. Radno okruženje bez ljubavi i poštovanja postaje nesnosno i nepoželjno. 

Uz osobni napredak treba raditi i na napretku drugih ljudi koji nas okružuju, suradnika. Tek onda možemo graditi uspješnu tvrtku, uspješne timove i voditi uspješne projekte!

Novi poslovni start u 2014.

Brian Tracy kaže da je za uspjeh u poslu važna želja, odluka, ustrajnost i disciplina. Kako biste sebe ocijenili od 1 do 5 za svako područje?

Bez ozbira na postojeće stanje, u 2014. godini možete startati drugačije... Evo prilike za one koji se žele pridružiti timu koji će se sastojati od najviše 5 sudionika koji će proći program Novi poslovni start "Ples po ples do uspjeha". 

Program se održava se kroz 30 sati. Riječ je o lepršavoj, ali istovremeno i dinamičnoj poslovnoj edukaciji koja je kao ples no ipak bez pokreta, uz mentalno i duhovno zalaganje, uz definiranje poslovne svrhe koja vodi do poslovnog uspjeha i do stupnja poslovne moći koju želite.

Za uspjeh je potrebna dovoljna količina energije, pregršt vještina i dovoljno znanja o vođenju poduzetničkog projekta. Edukacija se sastoji od isprobanih, konkretnih uputa i alata za uspješno vođenje biznisa. Zaplešite petkom u Filaksu od 7. veljače 2014: 

http://www.filaks.hr/index.php/konferencije/321-poslovni-start

Pozitivne poslovne promjene

12. prosinca u Filaksu je održan skup Čarobnjak iz srca na kojem smo analizirali shvaćanje naše stvarnosti i govorili o pozitivnim poslovnim promjenama.

Ana Bučević, autorica knjige Safari duha i iznimno poznata po Youtube kanalu s preko 500.000 prikaza govorila je o zakonu privlačenja koji je tu i djeluje uvijek, samo je pitanje jesmo li mi toga svjesni ili nismo. Ana je govorila o tome kako smo mi kreatori vlastitih života i kreiramo život, samo netko svjesno, a netko nesvjesno. Svi smo dobili dar, po kojem ćemo znati da li smo na dobrom putu ili smo malo skrenuli sa njega. A to su naše emocije. One su naš vodič. One su pokazatelj naših misli. Misli su kreativne, a emocije nam govore kakve su nam misli i što ćemo privući u svoj život. Postoje alati i metode koje kada koristimo život poprima posve drugi smisao i u našem životu se počinju događati čuda, a čuda su osnova života!

Kanal Safari duha: http://www.youtube.com/channel/UCBEipHW5jNHITTkNXJHPD1g

Ja sam govorila o tome kako se (opet) zaljubiti u život i posao. Što se zapravo događa s nama? Još u 17. stoljeću Oliver Cromwell rekao je da prestajemo biti dobri ako se prestanemo truditi biti bolji. Međutim, često se očekuje da poboljšanje dođe preko noći. Ako ne dođe u roku dan ili dva, ljudi znaju odustati. Za sva poboljšanja treba vremena. Neki stručnjaci kažu da nam treba oko 10.000 sati da bismo postali vrhunski majstor u svom poslu, bez obzira o čemu je riječ. Dakle, treba svaki dan naučiti nešto novo, imati volju, popraviti nešto kod sebe iz dana u dan i na kraju će s vremenom doći rezultati. Oni neće doći ako nemamo volju biti dosljedni. Kao što nitko za nas ne može vježbati trbušnjake ninaučiti njemački jezik, tako nitko za nas ne može preuzeti ni tu odgovornost da nas odvede do ostvarenja našeg cilja.
Svaka knjiga, članak, predavanje ili radionica, radno mjesto, svaki pozitivan razgovor ili sastanak vode prema novom znanju, usavršavanju i razvoju. Prirodno je da želimo napredovati, rasti i razvijati se. U takvoj situaciji raste nam i samopouzdanje. Katkad se dogodi da jednostavno ne vidimo svjetlo na kraju tunela. I nije moguće unaprijed vidjeti put. Ne možemo znati što će se sve dogoditi, ali pogledamo li u prošlost, vidjet ćemo da životni mozaik ima smisao, da smo iz toga nešto vrijedno naučili i da nas to danas čini kvalitetnijom osobom. Bez obzira na to jeste li na dnu, jeste li prešli već dobar dio puta ili ste tik do vrha, uvijek sve aktivnosti začinite voljom. Umjesto da zbrajate što se loše dogodilo, od sada odlučite mjeriti samo pozitivne korake i svoj napredak u životnoj utakmici.

Posao i prijatelji - Martina Kocijan

Prijatelja imamo malo, poznanika i poslovnih suradnika vjerojatno jako puno... Na koga od njih uvijek možete računati? Tko na vas može uvijek računati? Koliko njih vas je razočaralo? Koga ste vi razočarali? Tko vas je ugodno iznenadio? Tko vas je potpuno izludio? 

Ovakvih pitanja možemo postaviti bezbroj, a na neka od njih odgovorila je Martina Kocijan, vlasnica marketinške agencije Kreativna Vjeverica, vodi dva vlastita web portala i organizira dva vlastita događaja, Dane kreativnog biznisa i Noć carica.

Kada vas netko pita – koliko pravih prijatelja imate, baš pravih na koje se možete osloniti? – a vi počnete nabrajati i stanete na 5, možete se nazvati jako sretnom osobom. I ja sam jedna od njih jer upravo je to brojka ljudi koji su uvijek oko mene i koje mogu nazvati, ako želim, i u pola noći.

U poslu, situacija je malo drugačija. Sretna sam jer sam okružena sa doista puno kvalitetnih kolega, s kojima se često viđam i razmjenjujem vrijedna iskustva. S puno njih surađujem i poslovno. Pomažemo si cross promocijama, preporukama, razmjenom važnih informacija i uvijek smo tu jedni za druge.

No, bih li s prijateljima ili dobrim kolegama ušla u neki intenzivniji poslovni odnos? Naravno!, ali uz jedan veliki uvjet: da osoba s kojom ulazim u biznis ima ogromnu radnu energiju. Ili barem 50% sličnu mojoj :) Kad god pokrećem nove projekte, gotovo da zaboravim na sve oko sebe. Ne ustajem sa radnog stolca ako treba i tjedan dana, radim vikendom, ispitujem, planiram, pregovaram, dogovaram, analiziram i ako me moja partnerica ili parner nije u stanju pratiti (kako mi se to jednom dogodilo), često preuzimam sav posao, što dugoročno naravno ne funkcionira.

Stoga, moje je mišljenje da uspješan posao možemo ostvariti i s najboljim prijateljima, ali samo ako već u startu dogovorimo što su čiji zadaci, koliko tko i što točno radi, tko je osoba A, a tko osoba B i koliko svatko 'poteže' kada je (prava) frka.

U mojoj formuli bi to bilo ovako:

Ista radna energija + kvalitetna poslovna suradnja + dobar prijatelj = potencijal da ostvarimo čak i najluđe snove :)

  

www.kreativna-vjeverica.com

Posao i prijatelji - Diana Pečkaj Vuković

U poslovnom životu susrećemo različite ljude. Neki nam pomognu da shvatimo kakvi nikada ne želimo biti, neki nam pokažu kakvi smo bili, dok su neki od njih predivni učitelji od kojih svakodnevno primamo zrnca mudrosti i istine. Stručnjaci kažu da smo mi prosjek 5 osoba s kojima provodimo najviše vremena... Bez obzira jeste i zadovoljni s vašim prosjekom ili niste, važno je znati da je i to neka vrsta učenja... 

3 različite priče o poslu i prijateljstvu stižu nam od inovatorice i TV scenaristice Diane Pečkaj Vuković:

„Vi niste ovdje da biste bile prijateljice, nego suradnice“, obrecnula se jednom na nas šefica. Bila je to mala privatna redakcija u kojoj su radile samo žene. Naravno da smo se međusobno brzo zbližile, sprijateljile, otvorile. Raditi u takvom okruženju bilo je ugodnije, prisnije, a naše prijateljstvo nosilo je i neke prednosti, međusobno smo se podržavale, pomagale, uskakale jedna drugoj. I pokrivale se kad je trebalo, znate već što to znači. Branile smo jedna drugu kad bi šefica kritizirala neku od nas, čak i kad smo znale da je u pravu. U opuštenijim trenucima zafrkavale smo se, ponekad je ogovarale kad je plaća kasnila ili kad bi sazvala kolegij u petak u pet. Takvi bi razgovori naravno naglo prestajali čim bi se šefica pojavila. Stvorio se tako s vremenom neki jaz, dvije suprotne strane, na jednoj ona, na drugoj mi, zaposlenice. Ljutilo ju je to, osjećala je da nam je prijateljstvo iznad poslovnosti i jasno nam je davala do znanja da to ne podržava. Njezin je interes bio prije svega iznad vode održati malu tvrtku (sada znam što to znači!) u koju je mnogo uložila, radila je puno i potpuno posvećeno. I očekivala je to isto od nas, svojih zaposlenica. A kako prijateljstvo ima neka druga pravila od poslovnog odnosa, ponekad je naše prijateljstvo zaista narušavao idealno poslovanje. Zato moram priznati da je sada, s vremenskim odmakom i većim iskustvom, razumijem. Prijateljstvo rođeno u redakciji nastavilo se i nakon što smo sve otišle s tog posla, a sve ono što smo tamo zajedno prošle sasvim mu je sigurno dodalo još jednu dubinu i kvalitetu.

Priča druga. Kasnije sam se našla u situaciji da i sama budem nadređena, voditeljica scenarističkog tima na jednom velikom projektu. U ekipu sam sama mogla izabrati suradnike, ljude koji mi odgovaraju, i nastao je jedan sjajan tim zanimljivih i živopisnih suradnika s kojima sam se odlično slagala. Pisanje je specifičan posao, scenarij ne može nastati u uštogljenoj, sterilnoj atmosferi pa smo se puno družili, zabavljali, razgovarali i ubrzo se među nama razvilo prijateljstvo. Znala sam životne okolnosti svojih suradnika, njihove privatne probleme, želje, strahove... I oni moje. I sve je to naše radne dane činilo ugodnijim i plodnijim do trenutka kad su se okolnosti promijenile. Moji nadređeni skratili su nam rokove, ubrzali tempo, pritisak je bio strašan. O našem je poslu ovisio posao tristotinjak ljudi na cijelom projektu. Na meni je bila odgovornost da svoju ekipu reorganiziram tako da od njih dobijem ono što su nadređeni tražili. Odjednom mi se prijateljski odnos koji sam s njima uspostavila pokazao kao velika smetnja. Jer, ja sam im sada bila prijateljica, a ne šefica. Kako sam mogla tražiti od prijateljice da radi petnaest sati dnevno kad sam znala da doma ima dvoje male, boležljive djece? Kako odbiti kolegi slobodne dane da otputuje na svadbu bratu za kojeg sam znala da mu je jedina obitelj? Kako reći jednoj manje uspješnoj članici tima, koju smo do tada svi pokrivali, da se mora trgnuti ili ću je morat zamijeniti? Našla sam se pred nemogućim izborom, pregaziti prijateljstvo ili prekoračiti rokove i snositi posljedice ili pak sav taj posao preuzeti na sebe i učiniti si pakao od života. Bila sam frustrirana, ljuta, prije svega na sebe. Shvatila sam da sam pomiješala nespojivo i to mi se žestoko obilo o glavu. Osjećala sam da sam na neki način iznevjerila samu sebe, vezala sebi ruke i oslabila se. I da, osjećala sam da sam podbacila u poslu. Bilo je svađa, suza, lupanja vratima, mirenja i kompromisa. Neka su prijateljstva opstala, neka ne.

Priča treća. Najveći izazov. Prije nekog vremena prisna mi je prijateljica ponudila da uloži novac u moj inovacijski projekt, da postanemo partnerice. Našla sam se u velikoj dilemi. S jedne mi je strane novac itekako bio potreban za daljnji razvoj projekta, a njezino povjerenje u mene kao poduzetnicu godilo mi je i cijenila sam ga. No s druge sam strane bila svjesna kakav bi to teret mogao biti za naše prijateljstvo. Projekt bi mogao i ne uspjeti. Izgubiti vlastiti novac rizik je na koji je svaki poduzetnik spreman, ali izgubiti novac prijatelja... Odluke više neću moći donositi sama, o svemu ću se trebati dogovarati s njom. Što ako se nećemo slagati, što ako ćemo imati različite poglede na posao? Hoćemo li nakon razmimoilaženja koja su prirodan dio svakog poslovnog odnosa i dalje moći biti prijateljice koje uz kavu pričaju o djeci, ogovaraju muževe... ? Što ako ona ili ja požalimo što smo ušle u partnerstvo, ako se raziđemo, hoće li to biti i kraj prijateljstva ? Nakon što sam danima u glavi prevrtala misli za i protiv, zaključila sam da to samo zajednički možemo riješiti. Porazgovarale smo otvoreno, iznijela sam joj sve svoje dileme, ukazala na rizike i moguće razvoje događaja i zamolila je da dobro razmisli i preispita svoju ponudu. Nije se predomislila, a ja sam ponudu prihvatila. Za sada stvari teku odlično, posao se dobro razvija i svi su izgledi da će joj se ulaganje isplatiti. Nastojimo odvojiti privatno i poslovno. Ponekad se nalazimo samo zbog posla, a ponekad i dalje družimo privatno, uz kavu ili na obiteljskim ručkovima. Ali ipak je sada uvijek tu na neki način prisutna i ta druga dimenzija. Ponekad, odnoseći posuđe u kuhinju prokomentiramo neku ponudu ili novu ideju ili se na izletu odvojimo od ostalih kako bismo napravile plan za slijedeći tjedan. Za sada nam se to sviđa. Povjerenje i vjera u uspjeh su tu, a vrijeme će, kao i uvijek, pokazati jesmo li dobro odlučile. 

I tako je moje iskustvo s ispreplitanjem posla i prijateljstva prilično šaroliko. Priznajem, ponekad pozavidim ljudima koji uspijevaju biti suzdržaniji, jasnije vide i znaju održati granicu između korektnog poslovnog odnosa i pretjeranog zbližavanja. Pretpostavljam da je njima život jednostavniji. No znam i da je to uvelike posljedica upravo moje prirode i teško da tu mogu mnogo promijeniti. Sasvim je izvjesno da ću i ubuduće vrlo često prebrzo prelaziti granice pa jedino što sa sigurnošću mogu reći jest da će mi i nadalje biti zanimljivo i uzbudljivo.

www.jupiteriana.com

Pohvaliti sebe...

Na radionicama i seminarima u Filaksu kontinuirano moram poticati ljude da se nauče pohvaliti, da nauče prezentirati sebe na najbolji mogući način i pronađu u sebi jednu vrlo jaku konkurentsku prednost koja ih ističe od ostalih na tržištu radne snage ili u poduzetničkim projektima. Neki ljudi su skromni, samozatajni i ne žele se isticati pa su im ovakvi poticaji više nego potrebni.
Nažalost, gledajući društvene mreže, neki pojedinci vrlo hrabro hvale sami sebe, daju sebi epitete, izmišljene funkcije i titule, ističu sebe kao uzor za nešto, usuđuju se čak uspoređivati sebe s drugim osobama na način da izrazito komplimentiraju sebi... Onda se dogodi da drugi to podrže, stiže bezbroj pohvala, riječi ohrabrenja i slično... Onda se javljaju uvijek isti obožavatelji, ali i oni koji se nastoje uključiti u društvo te osobe... Uvijek isto društvo i isti ljudi...
Međutim, ne zaboravimo da je Facebook izlog i da u izlog uvijek stavimo sve najbolje što imamo i da to nije realna slika niti prikaz nečijeg života... Ovo je ključno za mlade ljude ili mlade poduzetnike koji tek kreću prema razvoju svoje karijere i gledaju neke poslovne ljude kao uzore. Takva samohvala drugih često u njima stvara osjećaj da nikad neće biti uspješni kao ti ljudi. Prepuni očekivanja, gledaju taj glamurozni svijet uspješnih, dok realnost može biti potpuno drugačija.
Ne dajte se obeshrabriti velikim riječima i samohvali pojedinih osoba, jer moramo svi znati da to uvijek rade oni kojima treba najviše ljubavi i tuđe pažnje. Nemojte se čuditi takvim izjavama, nemojte se ni ljutiti ako znate da je osoba pretjerala ili čak izmišlja, jer znajte da toj osobi podrška baš treba... To je ujedno i dobar put da razvijemo bolje razumijevanje prema različitim ljudima. 

Posao i prijatelji - Mirela Španjol Marković

Tijekom našeg radnog djelovanja (sad već predugog do mirovine :)), upoznajemo različite ljude. S nekima "kliknemo" na prvu, brzo se povežemo i komunikacije krene kao da se znamo 100 godina. S nekima to ide malo teže, malo se upoznajemo, provjeravamo, analiziramo i opet na kraju uspješno surađujemo. Neki nam se nikada ne svide i nikada ne ostvarimo blisko prijateljstvo. Sve je to život... I lijepo je što smo svi različiti! 

Evo što o prijateljstvu i poslu kaže ugledna stručnjakinja Mirela Španjol Marković, vlasnica konzultantske tvrtke Ciceron:

Prvih 12 radnih godina provela sam na poslu profesora u školi stranih jezika... U pretežno ženskom kolektivu stekla sam nekoliko prijateljica za cijeli život. Njih nosim sa sobom i u svom srcu i kroz cijelu svoju kasniju karijeru. S nekima od njih surađujem i danas kao poduzetnica koristeći snagu naših sinergija i njihovog znanja koje u Ciceronu dijelimo s polaznicima. Kasnije sam sa svakog posla na kojem sam radila ponijela u svoj život barem jednu do dvije osobe s kojima surađujem i profesionalno - međusobno se podržavamo, zovemo na okrugle stolove, sukreiramo neke programe, iako je vremena za privatno druženje ostalo manje. No i kad ne surađujemo poslovno, pratimo se i novim kanalima komunikacije- preko FB ili Linkedina i iako ništa ne može zamijeniti osobni kontakt, ova virtualna veza nam daje osjećaj da znamo što se događa s nama. Veselim se uspjesima mojih prijatelja koje pratim preko društvenih mreža - napokon, živimo u elektroničkom vremenu u kojem podrška prijatelja jako puno znači, makar i kratkom porukom smsom ili u inbox :-). Društvene mreže u moj život su donijele nekoliko ljudi koji su postali moji bliski prijatelji, a iz tog prijateljstva razvile su se ideje i o zajedničkom poslu. Neke tek čekaju da se realiziraju, no važno je da prijateljstvo u poslovni odnos unosi toplinu, harmoniju i odanost koja poslu daje dodatnu vrijednost i motivaciju. Dodala bih za kraj da iznimno cijenim prijateljstva s muškarcima, i da se nekih poslovnih odnosa razvilo par prekrasnih prijateljstava s muškim kolegama na kojima sam iznimno zahvalna. Toplo ih pozdravljam ako čitaju ovaj tekst :-)

www.ciceron.hr

Posao i prijatelji - Tanja Milošević

Na seminarima i radionicama u Filaksu uvijek govorim da se posao odvija između čovjeka i čovjeka, a ne između 2 tvrtke ili između tvrtke i pojedinca (kupca). Posao čine ljudi. Upravo to je potvrdila i Tanja Milošević, vlasnica lobističke tvrtke Taraban Lobi, potpredsjednica Hrvatskog društva lobista, akreditirana lobistica pri Europskom parlamentu. 

Evo što Tanja kaže o poslu i prijateljima:

U trenutku kad me život spletom okolnosti doveo pred zid da sam zbog projekta koji sam željela realizirati morala osnovati tvrtku, smatrala sam da ta tvrtka prije svega treba imati poveznicu sa mojom osobnošću i onime što ja jesam, da bih se mogla identificirati s njom, a samim tim i svi oni zbog kojih je nastajala. Ime i logo po ovim kriterijima mogli su definirati samo oni koji me dugo poznaju.
Dario Topić, Kulenvizija, moj dugogodišnji prijatelj smislio je ime Taraban, a ja sam dodala Lobi. Moja prijateljica iz djetinjstva inače profesionalna dizajnerica koja djeluje kao Orginalni slavonski proizvodi dizajnirala je logo. U provedbi prvog projekta koji je bio jako velik i zahtjevan, samoinicijativno moja desna ruka postala je također dugogodišnja prijateljica Munira Gamma. Na sam dan "d" došla je i moja najbolja prijateljica iz osnovne škole iz Osijeka, Melita Kovačević i bila uz mene svake sekunde onih finalnih, stresnih priprema. Angažirala sam još 10tak suradnika, svi redom su bili moji dugogodišnji prijatelji. 
Posao čine ljudi. Jako je važno da kad radite nešto što je dugoročno, nešto gdje jamčite svojim imenom i ugledom, da su u vašem najbližem timu ljudi koji vas jako dobro poznaju i koje vi jako dobro poznajete, ljudi koji su vam lojalni. Jer iza svakog mozga operacije, stoji odani tim suradnika i velikih profesionalaca. Ako su to ljudi koji su bili uz vas dok ste još bili šegrt Hlapić, onda ste definitivno na konju u galopu. I možete se odvažiti na velike utrke.

www.tarabanlobi.hr

Posao i prijatelji - Elena Cvjetković

Prijateljstvo treba nježno čuvati, njegovati i štititi. Prijateljski odnosi imaju svoje uspone i padove, a najvažnije je razumijevanje među prijateljima. Kao i u poslovnoj komunikaciji, ne moramo se uvijek slagati, ali je ključno da se razumijemo.

Evo kako kombinaciju posla i prijateljstva komentira Business & Life Coach Elena Cvjetković: 

„Prijatelj je cvijet jednog trenutka i plod vremena.“

Mi ljudi društvena smo bića, a posao jest društvena aktivnost: uključuje toliko puno različitih vrsta odnosa. A odnosi, odnosi su nježne biljke: treba ih posaditi, njegovati, štititi, razumjeti njihovu dinamiku rasta i naravno, uživati u plodovima. Prijateljstvo je i razmjena, razumijevanje koje doprinosi osobnom razvoju. Bez obzira je li to „blisko“ ili „manje blisko“ prijateljstvo, itekako utječe i na nas same. Nisu li trenutci u kojima radimo zajedno, svladavamo prepreke, dostižemo ciljeve ili pak trpimo poraze niti koje povezuju i pružaju mogućnosti osobnog rasta i razvoja?
Kao coach i trener, radim pretežito sama. I upravo zato jako puno surađujem sa širokim krugom ljudi, partnera, i kolega. S nekima od onih koji bi pripadali kategoriji moje konkurencije, umjesto nadmetanja radije sam predlagala suradnje tako da su sada i moji jako dobri prijatelji. Tragom navedenog citata, naravno da je osim početnog „klika“ za sve trebalo i vremena, razumijevanja i prihvaćanja. S nekim od ljudi s kojima sam umrežena (još) nije bilo niti neke konkretne poslovne suradnje, no ni to nije jedini preduvjet: vjerujem da od svakoga možemo učiti...Da se nisam odlučila na samostalan rad, te prekrasne ljude ne bih možda nikad ni upoznala! Naravno, postoji i krug prijatelja iz mog prijašnjeg, bivšeg, „korporativnog života“, iz svake tvrtke u kojoj sam radila, unutar svakog projekta kojeg sam pokretala ili učestvovala u njemu i svi oni obogaćuju moj život.

Zahvalna na ljudima koji su ušli u moj život, veselim se novim poslovima, novim suradnjama i sasvim sigurno – novim prijateljstvima!

www.misliona.hr

www.moj-coach.com

Posao i prijatelji - Saša Petar

Može li neprijateljstvo na poslu opstati? Je li to dugoročno pametna taktika? Svakako nije. Kratkoročno gledano, možda se manipulatori i agresivci i mogu nametnuti svojim stilom komunikacije, no kroz vrijeme se sve razjasni i izađe na vidjelo...

Evo što o prijateljstvu i poslu kaže Prof. dr. sc. Saša Petar:

"George Gallup, vlasnik savjetničke tvrtke, svojim je suradnicima 1950. godine dao zadatak da u narednih 50 godina definiraju čim manji broj pitanja, na koje je moguće odgovoriti sa DA ili NE, a zahvaljujući kojima menadžer može u desetak minuta saznati kakvo je stanje (ne)zadovoljstva djelatnika u poduzeću ili odjelu koji vodi. Nakon 50 godina, stotine tisuća testiranih pitanja i menadžera, došli su do 12 ključnih pitanja, bitnih za razvoj tvrtke. Pitanja su objavljena 2000. godine u knjizi „First, Break All the Rules“. Jedno od njih glasi: „Imam li na poslu dobrog prijatelja?“

Svi koji tvrde da u poslu nema prijateljstva, da je „čovjek čovjeku vuk“ i da je jedina dobra strategija za uspjeh „ubij sve i vrati se sam“ niti ne slute koliko su u krivu. Jedino što opstaje je ideja da gaženje drugih ljudi pridonosi uspjehu. Za to vrijeme, pojedinci propadaju. Svaki pojedinac koji je do uspjeha došao neprijateljstvom s drugim ljudima na isti je način i nestao sa scene. I zato, svatko tko u takvom svijetu stvori svoj svijet:

- povjerenja (vjeruje, ali provjeri, jer ne postoji apsolutno, samo maksimalno moguće povjerenje)

- korektnih odnosa (uključuju empatiju, aktivno slušanje i kvalitetan feedback)

- suradnje (nitko ne može sve napraviti sam)

može računati da će dugoročno uspjeti u vođenju grupe ljudi koji rade za njega ili s njim.


Upoznaj ljude koji te slijede i dopusti im da oni upoznaju tebe. Ne traži od svojih podanika da umru za stranca (R.R. Martin: Igra prijestolja, str. 227.)

www.pametnaspica.hr

Posao i prijatelji - Manuela Šola

S malim poduzetnicima često razgovaram o tome idu li posao i prijateljstvo zajedno... Često razgovaramo i o prednostima i nedostacima partnerskih odnosa u tvrtkama. Svatko ima svoje mišljenje o tome i različita iskustva, no jedno je sigurno - ta tema je mnogima vrlo zanimljiva... Često čujemo da ljudi uspješno surađuju, a isto tako neki brzo i odustaju od suradnje. Vidimo jako puno projekata koji propadnu zbog neuspješnih međuljudskih odnosa i nemogućnosti dogovora. Mora li to biti baš tako?!
U sljedećih par dana tragat ćemo za odgovorima, a pridružuju mi se i uspješni poduzetnici... 

Evo što o toj temi kaže uspješna poduzetnica Manuela Šola, vlasnica agencija Abrakadabra IK d.o.o. i Ping Pong d.o.o.:

"Kada s ljudima provodite većinu radnog dana nužno je pronaći zajednički jezik, a na sreću, često pronađemo ljude koji nas razumiju te dijele naše zadovoljstvo i razočaranje. S nekima od tih ljudi se prirodno zbližimo, a nekima ostanemo u jako dobrim kolegijalnim odnosima. Imati prijatelje u poslu može imati svoje izazove, ali ako imamo profesionalne standarde i dijelimo iste profesionalne vrijednosti, onda vjerujem da se izazovi mogu jednostavno rješavati. Jednako tako, prijateljstva izvan poslovnog okruženja često su okidač za poslovne suradnje, koje podižu ljestvicu očekivanja i tjeraju nas da budemo još bolji. Izazovi su uvijek dobro došli pa konkurencija ne znači neprijateljstvo, dapače, i kod konkurencije imam kolega i kolegica koje profesionalno uvažavam, a koji su mi vrlo dragi i osobno." 

www.abrakadabra.hr

www.pingpong.com.hr

Nas dvoje kao marketinški odbor

U vremenu krize, aktivnosti tvrtke svode se na panično "gašenje požara" ili "izbjegavanje mina", ali i brojne operativne, dosadne i rutinske zadatke.
Marketinška strategija podrazumijeva poslovnu filozofiju u kojoj će biti osmišljeno poslovanje tvrtke, odnosno nastup na tržištu s ciljem ostvarivanja poslovnih ciljeva. Ovo zvuči kao jedna od definicija koja nema neku svrhu u praksi... Međutim, je li to zaista tako?!
Jeste li ikada marketingu dali mjesto koje mu stvarno pripada? Jeste li u maloj tvrtki gdje 2 ljudi odlučuje o poslovnim aktivnostima ikada organizirali sastanak "marketinškog odbora"? Jeste li izašli iz tvrtke, ugasili mobitel i razmišljali o svojoj ponudi kao menadžer? Ili razmišljamo samo kao poduzetnici i operativno srljamo u novu aktivnosti. Menadžeri gledaju s distance, kreativni su, dopuste si odmak... Poduzetnici uvijek negdje jure i aktivni su. Promijenite pravila igre. Izađite iz poslovnog prostora ili mjesta u kojem inače radite. Odjenite drugu odjeću, sjedite u knjižnicu (ako inače ne idete), u park (ako inače ne idete) ili u najbolji restoran kojeg se sjetite (u koji inače ne idete). Pripremite si pitanja na koja želite dati odgovore. Stvorite sami sebi atmosferu iščekivanja i pokušajte se sjetiti svih prilika na tržištu koje ste s vremenom zanemarili odrađujući operativne zadatke. U vremenu krize, sve "ludosti" marketinškog odbora su dobrodošle. Pod "ludost", mislim na kreativnost. U vremenu krize, prava ludost (glupost) znači odabrati rutinu!

Kad je dobro krenuti u poduzetništvo?

Za kretanje u poduzetništvo, nije važno doba godine niti savjet bliskih osoba. U poduzetništvo trebamo krenuti kada smo spremni raditi i više od 12 sati dnevno, kada  imamo dovoljno energije i volje da posao „guramo“ dok ne počne normalno funkcionirati, kad smo usvojili odgovarajuća znanja i vještine te kad znamo da imamo sve ostale potrebne resurse. Nije realno očekivati da ćemo u prve dvije godine poslovanja ostvarivati značajnije prihode stoga je važno biti siguran da nas nedostatak nekog od važnih resursa neće natjerati da u početku izgubimo volju. Bilo bi dobro da u poduzetništvo ne krećemo odmah nakon završene srednje škole ili fakulteta, jer iskustvo u drugim tvrtkama uvijek dobro dođe. Što imate više iskustva u različitim poslovnim situacijama i različitim djelatnostima, to ćete biti fleksibilniji i snalažljiviji u vlastitom poslu. Za uspješan posao važna je priprema i dobar plan, stoga pažljivo planirajte, skicirajte, računajte i analizirajte strategiju. Dakle, pravo vrijeme za krenuti je kada smo pripremljeni i spremni!

Objektivno sagledavanje situacije u kojoj se nalazimo spriječit će nas da u poduzetnički projekt uđemo radi ogromne želje ili strasti. Iako su takve emocije zaista potrebne u poslu, nažalost mogu biti i opasne ako ih ne podržavaju odgovarajući resursi i spremnost poduzetnika na dosljedan rad.

U Poslovnom učilištu Filaks su u tijeku upisi u 10. generaciju verificiranih programa Menadžer u malom poduzetništvu u trajanju 150 školskih sati s posebnim slavljeničkim uvjetima, odnosno školarinama. Više potražite na www.filaks.hr

Poduzetništvo i edukacija

Razmišljate napustiti posao koji radite, jer niste zadovoljni s omjerom uloženo – dobiveno? Gledate ljude oko sebe i osjećate da trebate kreativnu slobodu kakvu imaju poduzetnici? Želite samostalno kreirati i stvarati posao, birati suradnike i osmišljavati kvalitetniju ponudu na tržištu? Ako vas ova pitanja i odgovori privlače i vidite se u budućnosti u poduzetničkom projektu, vrijeme je da objektivno analizirate svoje resurse.

Ako imate konkretna znanja i vještine koje vam mogu koristiti u obavljanju vlastite djelatnosti, to je odličan početak. Međutim, devedesetih godina je za uspjeh u poduzetništvu bila presudna volja, hrabrost i intuicija jer tržište nije bilo zasićeno svim kategorijama proizvoda i usluga. Danas je prisutna ogromna konkurencija, gospodarska situacija utječe na skoro sve djelatnosti, ponašanje potrošača se promijenilo i mijenja sve brže, tehnologija utječe na informiranje kupaca i donošenje odluka o kupnji itd. Upravo iz tog razloga, osim stručnosti u djelatnosti u kojoj ćete poslovati, potrebno je znanje o poslovnom planiranju, kreiranju strategije, organizaciji poslovnih procesa, upravljanju ljudskim potencijalima, marketingu, prodaji i svakako komunikacijske i prezentacijske vještine. Statistika govori da veliki broj malih poduzetnika upadne u probleme već u prve dvije godine poslovanja, što govori da su u posao vrlo često ušli nedovoljno pripremljeni i „naoružani“ stručnim znanjima koji im mogu pomoći u kreiranju uspješne strategije na tržištu. Ako nemate potrebna stručna znanja za posao kojim ćete se baviti ili nemate odgovarajuće iskustvo u određenoj djelatnosti, postoji mogućnost da nećete moći učinkovito organizirati poslovne procese. Gledajući izvana, često nam se neki posao učini jako jednostavnim. Svaki posao ima svoje zakonitosti i tajne poslovanja, pa ukoliko mislite da je nešto prejednostavno za raditi, vjerojatno ste propustili uočiti važan segment tog posla.

Pisana komunikacija

Usmena komunikacija svašta podnese, ali svaki puta kada pišete bilo kakav tekst, neovisno je li riječ o poslovnom dopisu koji ide izvan poduzeća ili je riječ o privatnoj poruci namijenjenoj poslovnoj kolegici, važno je dobro razmisliti da li bi vam bilo ugodno da to pročita i netko drugi. Ukoliko pišete o trećoj osobi, važno je pripaziti da nikoga ne uvrijedite niti ostavite loš dojam. Najmudrije je uopće ne pisati neugodne stvari o drugima, bez obzira spominjete li imena ili ne. Pisana komunikacija govori o vama, a posebno treba biti oprezan kod korištenja žargona, neprimjerenih riječi. Istovremeno, važno je poznavati osnove pravopisa, a svaki tekst pročitati nekoliko puta. Nemojte biti neodgovorni ni prema sadržaju niti prema formi i pravopisu. U pisanoj komunikaciji ne mogu se izraziti emocije pa se može dogoditi da se pošiljatelj poruke želi našaliti, a primatelj poruke ne mora nužno to zaključiti iz pročitanog teksta što dovodi do nesporazuma. Ukoliko razgovarate telefonom, važno je svaki dogovor potvrditi i pisanim putem, jer je namjerno ili nenamjerno nerazumijevanje čest uzrok sukoba i nepotrebnih problema u poduzeću. Dok razgovarate telefonom, ne činite ništa drugo što vas može ometati ili dekoncentrirati kako biste mogli pažljivo slušati drugu osobu. U komunikaciji telefonom ne vidite lice osobe pa je važno koncentrirati se na ton kako ne biste propustili neki važan trenutak razgovora. Nemojte jesti i piti, držati ruku na ustima ili raditi nešto drugo tijekom telefonskog razgovora.

Različiti oblici komunikacije imaju svoje prednosti i nedostatke na koje moramo obratiti pozornost u obavljanju svakodnevnih aktivnosti. Pisana komunikacija može uzrokovati brojne probleme u poslovanju i odnosima s javnošću, ali istovremeno ona ima i svoje brojne prednosti. Važna prednost je da ostavlja trag i možete se na nju pozvati ukoliko bude potrebno. Ta trajnost pisane komunikacije je ujedno i prednost i nedostatak u slučaju da ste napisali nešto što ne želite da svi vide, nešto neugodno ili nešto čega se sramite. Za uspjeh u pisanoj komunikaciji važno je biti precizan, jasan i točan. Pisana komunikacija može biti praktična za situacije kada želite o nekim poslovnim aktivnostima ili dogovorima dobro razmisliti ili ih želite osmisliti kada je za vas najpovoljnije. To dodatno vrijeme koje tijekom usmene komunikacije nemate, može umanjiti broj grešaka. Nedostatak pisane komunikacije je i u nemogućnosti primatelja da postavi dodatna pitanja, da se razjasne nedoumice ili dvosmislenosti ili postavi pitanje. U telefonskoj komunikaciji važna je srdačnost i preciznost. Prednosti usmene komunikacije telefonom su u mogućnosti brzog dogovora u kojem obje strane mogu postavljati pitanja, razjasniti nedoumice i dogovoriti se oko konkretnih aktivnosti. Međutim, problem u usmenoj komunikaciji je što nemate vremena razmisliti o nekom problemu niti dugo smišljati odgovore, jer se od vas očekuje dijalog posebno kada je situacija hitna.

Ukoliko je povod za pisanu komunikaciju neka teška situacija, potrudite se nekoliko puta pročitati tekst ili dati nekome od dobronamjernih kolega koji nisu uključeni u slučaj da ga pročitaju. Njihova objektivnost će vam pomoći da ispravite eventualne greške ili dopunite tekst da bude jasniji, precizniji i s manje neugodnih emocija. Nikada nemojte pisati dopise u ljutnji ili nakon nekog neugodnog događaja, jer ćete prenijeti i negativne emocije. Ako vas situacija jako uznemiruje, ponekad je dobro otići u kratku šetnju, popiti kavu ili čak prespavati da napišete neutralan i profesionalan dopis. Ukoliko se ipak dogodi neugodnost u pisanoj komunikaciji, važno je ispričati se i pokušati popraviti nedostatak ili grešku, kao i kod usmene komunikacije. Iskrena isprika može pomoći da se djelomično ispravi napravljena greška, no trajnost pisane komunikacije neće dopustiti da se događaj ikada u potpunosti zaboravi. Nakon usmene komunikacije uvijek pisanim putem pokušajte dobiti potvrdu dogovorenog i napišite kratki zapisnik dogovorenog. U telefonskom razgovoru češće parafrazirajte da ponovite dogovoreno, da provjerite jeste li se dobro razumjeli i da u konačnici zaključite razgovor. U poslovnoj komunikaciji nije od presudne važnosti da se slažemo, već da se razumijemo.

Manipulatori u poslu

Jeste li čuli za onu narodnu priču o košnici? Naime, jednom čovjeku je nestala košnica, a kako to obično biva u selu, svi su se pogledavali ispod oka i počeli sumnjati jedni u druge... Jedan od mudrijih ljudi u selu ih je sve okupio i odlučio javno otkriti tko je lopov. Objavio je svima da točno zna tko je to učinio i da ga prepoznaje u gomili, na opće čuđenje ostalih. Rekao je: "To je mogao biti samo onaj kojem pčela sada leti oko lijevog uha!" U tom trenutku, lopov zamahnu rukom i tako prizna svoje nedjelo...

Možda ova narodna priča na prejednostavan način govori o stvarnoj situaciji u kojoj ljudi pogledavaju sa sumnjom jedni u druge, a ne pronalazi se niti jedan mudrac koji ima moć i hrabrost da ukaže na lopova...

Tako je i u tvrtkama s međuljudskim odnosima. Manipulatori često prolaze bez posljedica jer korektni ljudi ne mogu pronaći način da ih upozore i spriječe. Manipulatori imaju puno lica, zato se lako prikrivaju. Oni se često prikazuju kao žrtve ili krivnju za pogrešku prebacuju na druge osobe. Nisu osjetljivi na tuđe osjećaje, često prijete i ucjenjuju na skriven način te govore neistine. Kad nešto trebaju od druge osobe, skloni su dijeliti komplimente, laskati i biti pretjerano ljubazni. Ne žele preuzeti ni privatnu ni poslovnu odgovornost, a nepoželjne razgovore pokušat će iznenada prekinuti. Potrudit će se postići svoje ciljeve bez biranja sredstava, a najbolje se snalaze u neuređenim sustavima, gdje nema timskog rada i gdje nisu pozitivni međuljudski odnosi. Manipulatori ponašanje mijenjaju ovisno s kim su u društvu i stalno kritiziraju ostale. Ako dođe do nepoželjnog razgovora, bez problema će prijeći na drugu temu. Ako se dogodi da prijete ili ucjenjuju, činit će to na suptilan način. Uglavnom, sve će učiniti da ne preuzmu bilo kakvu odgovornost za svoje postupke i obavljanje radnih zadataka.

Kao u narodnoj priči s početka, s manipulatorima treba lukavo postupati. S njima treba komunicirati jasno, odlučno i ne razgovarati o detaljima. Uvijek treba voditi precizne bilješke na sastancima. U razgovoru treba koristiti što kraće rečenice, a ne treba niti burno reagirati. Ono što je ključno, moramo znati da manipulatore ne možemo promijeniti niti postoji način da im objasnimo realnu situaciju. Tipični manipulatori su potpuno svjesni svog ponašanja i sve rade samo kako bi ostvarili svoje ciljeve. Točno znaju što su učinili i iz kojeg razloga, iako se nama može učiniti da je došlo do nekog nesretnog nesporazuma kojeg možemo riješiti objašnjavanjem situacije i prepričavanjem događaja.

Dođi da te certificiram! :)

Ponuda svih kategorija proizvoda i usluga nikad nije bila bogatija... Pretrpani smo i iziritirani velikom količinom informacija, no opet često tako površni. To je raj za one koji prikrivaju informacije, lažno komuniciraju ili navode kupce na pogrešne zaključke. U paketu s celofanom i mašnom sve ljepše izgleda! Zato sam se i našalila s naslovom ovog teksta i malo podsjetila na brojne certifikate dostupne na našem tržištu.

Nažalost, propisi i zakoni nikome ne brane da se bavi bilo kojim poslom. Konzultantom ili trenerom se može prozvati svaka osoba koja to odluči. Tvrtku ili obrt za poslovno savjetovanje može otvoriti tko god želi, jer nije potrebno zadovoljiti neke zakonom propisane preduvjete. Upravo zato potrošači, kupci i klijenti moraju preuzeti odgovornost (kad već nitko drugi to nije u učinio u državnoj regulativi) da provjere od koga kupuju.

Iako kupci to ne očekuju, i u djelatnosti edukacije ima lažnih obećanja i navođenja klijenata na pogrešne zaključke. Na tržištu postoji ogromna ponuda. Kako biste mogli pametno odlučiti i uložiti svoje teško zarađene novce u najkvalitetniju ponudu, provjerite sljedeće:

1. Tko vam daje certifikat (uvjerenje), od koga je certifikat i koja pravna osoba ga izdaje i pod čijom je nadležnosti? Jesu li dostupni dokazi za to? 
2. Tko su ključni ljudi (vlasnici, predavači, voditelji itd) koji vode tvrtku? Kakve su njihove reference, kojeg su obrazovanja (formalnog i neformalnog), kakvo im je iskustvo, s kim rade? Jesu li ti ljudi dostupni ili nisu? Možete li na neformalan način saznati više o njima? 
3. Što o ponudi tvrtke kažu bivši klijenti? Kakvo je njihovo iskustvo? Pokušajte naći stvarne ljude, a ne samo svjedočenja na web stranicama tvrtke, jer to također može biti dio osmišljene marketinške komunikacije. 
4. Kakva je referentna lista tvrtke za koju ste se odlučili? Možete li neku pravnu ili fizičku osobu s te liste pitati za mišljenje? Jeste li već imali iskustvo s tom tvrtkom? 
5. Kakvo je osobno jamstvo vlasnika, direktora ili voditelja da ćete dobiti upravo ono što vam je obećano? Tko je osoba s kojom možete svakodnevno komunicirati i dobiti sve potrebne informacije? Ima li ta osoba sve informacije ili vam ih može dostaviti u dogovorenom roku? 

Na kraju, kad ste sve provjerili i imate sve odgovore na ova pitanja, pokušajte još organizirati individualni razgovor s nadležnom osobom i provjerite kakav dojam vam ostavlja. U konačnici, zbroj svih pozitivnih i negativnih karakteristika dat će vam pravi odgovor je li to ponuda za vas ili nije. Sretno!

Posao u uskom krugu

Mali poduzetnici koji kreću u svoje poduzetničke projekte obično već imaju ideju s kim će surađivati, s kim se mogu povezati i tko bi im mogli biti poslovni partneri. Taj osjećaj povezanosti često daje osjećaj lažne sigurnosti da će sve biti u redu i da će nam u početku pomoći upravo ti prijatelji i poznanici.

Godinama već radim s malim poduzetnicima i nažalost, moram reći da to najčešće nije istina. I sama sam se uvjerila da sam prve veće poslove realizirala s potpuno nepoznatim ljudima i novim suradnicima.

Sigurno ste se i sami uvjerili da ljudi vole biti "generali poslije bitke" i onda često čujemo sljedeće rečenice naših dragih poznatih: "E, što mi se nisi javio, baš prije par dana sam imao mogućnost povezati te s...", "Vidiš, samo da si rekla, imala sam odličnu priliku..." i tako dalje. Mnogi imaju rješenje kada je sve gotovo, odnosno vide ga u prošlom svršenom vremenu :)

Dakle, ako krećete u poduzetništvo, dobro je popisati prijatelje, poznanike, suradnike, rodbinu na koju možete računati. Ipak, kontinuirano treba nastojati upoznavati nove ljude, graditi svoju mrežu i tako sebi stvoriti nove prilike. Zatvoriti se "u 4 zida" česta je navika malih poduzetnika gdje onda uživaju u svom poslu, stvaranju, kreiranju ili proizvodnji. Međutim, bez obzira na djelatnost, posao se radi s ljudima stoga je za uspjeh ključno stalno tragati za novim mogućnostima i idejama.

Prodajna taktika: Kritiziraj (ili sugeriraj) pa se nudi

Ne znam zašto se događa da neki "stručnjaci" prodajni proces počinju savjetom ili sugestijom upirući prstom na nešto što nije dovoljno dobro u ponudi kupca ili klijenta, tvrdeći da bi trebalo biti bolje, govoreći kako izgleda loše ili ostavlja loš dojam. Nakon takvog uvoda ili bolje rečeno - prepada, slijedi prezentacija prodavačevog proizvoda ili usluge koji može pomoći da se to loše stanje riješi...

Iskreno se nadam da tu taktiku netko ne prezentira na edukacijama kao dio prodajnih vještina... ;)

Naime, često se s tim i sama susrećem... Javljaju mi se predavači koji nude svoje usluge, a uvodna priča obično počinje s nekom sugestijom kako nešto treba popraviti u Filaksu. Onda se javljaju dizajneri i kažu da nešto ne izgleda dobro, a da oni to mogu popraviti za "x" kuna. Isto tako mi se javljaju oni kojima se ne sviđaju moji amaterski video materijali na www.youtube.com/elvirafilaks i nude profesionalno snimanje...

Onda se jave oni koji bi vodili moju Facebook stranicu, kreirali oglase i ispravili sve moje greške, bez da zapravo razumiju čime se točno bavim i što želim postići... Razgovarala sam o tome i s klijentima... I kod njih je slična situacija...I oni često primaju prvo kritiku, a onda ponudu... Pitaju se je li to dobar stil prodaje...

Istina je da u prodaji trebamo uočiti potrebe kupaca i onda ponuditi proizvod ili uslugu koja zadovoljava te želje ili potrebe. Samo, ne prodaje se na način da osobu ili tvrtku prije toga kritiziramo! Takav uvod rade loši prodavači!

Možemo to usporediti s privatnim životom... Hoćete li izaći s osobom koja vam prije toga kaže da niste baš osoba iz snova, da imate neke fizičke nedostatke, a da bi i posao mogli bolje obavljati? Hoćete li se družiti s ljudima koji vam odmah tijekom upoznavanja kažu da niste baš pametni, da biste mogli i bolje komunicirati i da vam sigurno treba pomoć? :)

Tako je i u poslu... Savjetodavna prodaja ne znači traganje i bombardiranje kupca nedostacima njegove ponude. Isto tako, u uvodu nije pametno komentirati ili kritizirati tvrtke s kojima kupac već surađuje ili ponuđače proizvoda ili usluga od kojih već kupuje. Savjetodavna prodaja znači da prodavač svojim znanjem obogaćuje cijeli prodajni proces, zbog čega je kupac spreman platiti više. To podrazumijeva strpljivost, taktičnost, umijeće, znanje, vještine i prethodne vrhunske rezultate prodavača. Kritika ne može biti referenca! Možda neki kupac i padne na takvu taktiku, no u tom slučaju rješenje koje prodavač nudi mora itekako nadjačati njegovu tešku osobnost! :)

Što kada posao ne ide?

U poduzetničkom poslu postoje usponi i padovi i tko nije spreman na rizik i uzbudljivo putovanje, bolje da se niti ne upušta u poduzetničku avanturu. Preko 80 posto poslova propada već u prve dvije godine poslovanja. Tržište je jako zahtjevno i stoga su poduzetničke vještine najvažnije za prepoznavanje prvih znakova uzbune. Ključno je na vrijeme prepoznati prijetnje i dobro razmisliti je li vrijeme da od posla odustanete ili gurate dalje. Mnogi poduzetnici zbog prethodnih ulaganja i vremena kojeg su potrošili na svoju "bebu" odluče ići dalje i baš tada naprave ključni korak prema svojoj propasti. Važno je znati pročitati znakove i tada na vrijeme odustati.
Postoje poslovi u koje je vrijedno ulagati, a ta odluka prije svega ovisi o motivima poduzetnika, ostalim igračima u mikrookružju (konkurencija, kupci, dobavljači, distributeri...), ali i o trendovima u makrookružju. Iako je dobro biti strastven u poslu, odluku o ostanku ili izlasku iz posla treba donijeti racionalno, temeljem stvarnih pokazatelja. Ključno je napraviti dobru analizu, a sve pokazatelje zapisati pa pogledati stvarnosti u oči.
Naša kultura teško prašta neuspjehe, a na Zapadu ljudi često mijenjaju zanimanja, poslove, projekte, interese itd. U njihovoj kulturi, neuspjeh je dio učenja i sastavni dio života. Uostalom, ako jedan posao ne ide, tko kaže da neće uspjeti drugi?
U poslu moramo pronaći sebe i vlastito zadovoljstvo, a kad se to poklopi, onda posao nije samo posao, već sastavni dio života u kojem kontinuirano rastemo i razvijamo se, učimo, ali naravno i zarađujemo.

Ukoliko biste željeli napraviti objektivnu analizu situacije u vašem poduzetničkom projektu, pozivamo vas da rezervirate termin individualnih konzultacija u Filaksu na elvira@filaks.hr