Pretraži ovaj blog

petak, 29. studenoga 2013.

Za koga si?

Za i protiv... Za Dan Republike ili protiv Dana Republike... Za HDZ, protiv... Za SDP, protiv... I nikad kraja... Toliko ljudi cijelo vrijeme nastoji dati svoje mišljenje, objaviti svoj stav, napisati nekoliko statusa na Fejsu u kojem osuđuje druge koji misle suprotno, dokazuju, argumentiraju, iznose istraživanja, donose zgodne i nezgodne fotografije, skice, karikature... Neki shvaćaju da drugi misle drugačije, ali jednostavno ne mogu shvatiti zašto i kako... Neki se pozivaju na mišljenje svojih roditelja, baka i djedova, suradnika i zaposlenika... Drugi citiraju poznate osobe koje su za ovo ili ono... Iznenađujuće je koliko ljudi imaju energije kada je žele u nešto usmjeriti... I svi žele da javnost čuje njihovo mišljenje... U doba kada svatko može doći u središte pažnje, kad svi pišu protestna pisma, kad svatko ispred sebe ima veću ili manju publiku, veće ili manje reflektore i mikrofone, nekako se zaboravlja da prvo treba pogledati sebe, početi od sebe, jer samo mijenjajući sebe možemo utjecati na društvo. I je li onda važno za koga smo i u koga upiremo prstom?
Voljela bih vidjeti toliku energiju usmjerenu da se nekome pomogne...
Voljela bih vidjeti toliku energiju usmjerenu da naučimo nešto novo...
Voljela bih vidjeti da je tolika energija usmjerena na stjecanje nove vještine...
Voljela bih vidjeti da je tolika energija uložena u otvaranje novih radnih mjesta...
Voljela bih vidjeti da je tolika energija uložena u kvalitetnu proizvodnju...
Voljela bih vidjeti da je tolika energija uložena u osobni razvoj...
Voljela bih vidjeti da je tolika energija uložena u to da nekome popravimo raspoloženje...
Voljela bih vidjeti toliku energiju tijekom 8 ili više radnih sati u tvrtkama...
Voljela bih vidjeti toliku energiju uloženu u prodajne aktivnosti malih poduzetnika...
Voljela bih vidjeti toliku energiju uloženu u kreativno razmišljanje i stvaranje...
Voljela bih vidjeti toliku energiju uloženu u osmišljavanje pametnih projekata...
Voljela bih vidjeti toliku energiju uloženu u razvoj dobrih međuljudskih odnosa...
I još puno više... Može! Ako krenemo od sebe, a ne od drugih...

četvrtak, 28. studenoga 2013.

Vampiri u borbi protiv kreativnosti

R. Towsend je rekao da je vrijednost ideje direktno proporcionalna protivljenju koje je prouzročila! U dosta slučajeva je to potpuno točno!

Kada sam išla u 4 razred osnovne škole, učiteljica me je javno prozvala pred razredom i optužila da sam prepisala pjesmicu od nekog poznatog pjesnika, samo nije znala od kojeg. Rekla mi je da je sigurna da djeca ne znaju pisati takve pjesme i mučila me otprilike pola sata da priznam iz koje knjige sam je preuzela. Naravno, pjesmica je bila moja i zvala se „Kroz maglu bijelu“. Kao što znamo, u djetinjstvu, ali i odrasloj dobi nije teško naići na ljude koji žele ugasiti kreativnu vatru u vama. Znate li vi takve ljude? Možete li se sada sjetiti barem dvoje koji su vam učinili nešto slično?

Svakako, povratne informacije su pozitivne i mogu služiti da preispitate svoje ideje, ali ako su konstruktivne, ako si je netko dao vremena da ideju analizira i ako ima dosta iskustva. Takvim osobama uvijek treba postaviti pitanje i zamoliti ih za pomoć u smislu: „Što predlažeš da promijenim u ovome?“, „Kakva su tvoja iskustva sa sličnim projektima?“, „Imaš li savjet kako da poboljšam...?“ Obični kritičari nemaju odgovore na ova pitanja, već su samo vampiri koji sišu kreativnost.

Kako si pomoći?

Razmislite koje vještine želite razvijati i koje aktivnosti biste poduzeli da vas nije briga što će drugi reći, odnosno analizirajte što biste radili da ste potpuno neopterećeni.

Pokušajte napisati barem 8 rečenica koje počinju s „Kada me ne bi zanimalo što drugi misle od tome, odlučio/la bih se...“ Kada lista bude dovoljno duga, odlučite u kojem razdoblju ćete pokušati barem jednu aktivnost od navedenih. Ohrabrite sami sebe na prvi korak prema kreativnosti.

Pojedinci su nas u prošlosti tjerali da budemo prosječni i ne iskačemo iz okvira ponašanja, a u odrasloj dobi sami moramo odlučiti hoćemo li se nastaviti tako ponašati. Kako biste ubrzali proces i potaknuli kreativnu inteligenciju, pokušajte i vi biti podrška nekome drugome u istom procesu. Sljedeći puta držite usta zatvorena kada vam netko povjeri svoju zamisao i umjesto kritike, pružite potporu. Zajedno nam je sve lakše, zar ne?

I za kraj, sjetite se se da je i seminarski rad osnivača Federal Expressa, Freda Smitha, dobio jedva prolaznu ocjenu jer je njegov profesor na Sveučilištu Yale smatrao da takvo nešto nije izvedivo. Kao što vam je poznato, FedEx je danas poznata, uspješna i ugledna tvrtka.

Vještičarenje i posao

Sigurno ste nekada imali neki neobičan osjećaj u vezi nekoga ili predosjetili da će vas netko nazvati ili ste pomislili na nekoga i sreli ga... Ponekad pogodimo hoće li neki projekt uspjeti ili unaprijed znamo pobjednika Eurosonga. Ja sam recimo sanjala loto brojeve i pogodila 6 od 7 brojeva. Nemojte me zvati, to je bilo prije par godina :) :)

Neki se pitaju imaju li čarobne moći koje još nisu razvili, je li to intuicija ili šesto čulo... Međutim, u poslovanju je važno i razmišljati u realnim okvirima tržišta, a ne samo voditi se intuicijom. Naš predosjećaj ne mora uvijek biti točan, jer često reagiramo emocionalno prije nego što damo vremena mozgu za potpunu obradu svih informacija. Intuicija može biti pogrešna, ali i u nekim slučajevima najbolji vodič za odabir društva, bez obzira je li riječ o poslovnom ili privatnom okruženju.

Međutim u poslu, da biste razmišljali „izvan okvira“, morate dobro poznavati što je „unutar okvira“. Kreativnost, intuicija i mašta jesu odlična nadopuna, no bez znanja, planiranja, analize konkretnih podataka, vještina i dosljednosti u provođenju aktivnosti posao rijetko kada može uspjeti. Dakle, potrebno je znati analizirati tržišnu situaciju, postaviti zdrave poslovne ciljeve, definirati uspješnu strategiju i taktiku i sve to pametno implementirati na tržištu.

Kada na radionicama govorimo o poslovnom planiranju i planovima, često se netko sjeti nekog poduzetnika koji je imao „nos“ za posao i nije planirao već se hrabro otisnuo u poduzetničke vode. Takvih primjera zaista ima jako puno. Međutim, ako pogledate racionalno, sjetit ćete se da je to bilo devedesetih godina kada se naše tržište još razvijalo i kada nije bilo zasićeno svim kategorijama proizvoda i usluga. Tada su poslovi jednostavno išli, a potrošači su bili spremniji na kupnju. Posljedica je da ljudi misle da je dovoljno samo imati osjećaj za posao i krenuti, a da se sve poslije može samo od sebe posložiti. To je daleko od istine! Danas, kada je konkurencija velika, kada treba kontinuirano raditi da biste razvili proizvod ili uslugu, kada je potreban napor da ostvarite prodaju, onda intuicija može biti zgodan modni dodatak koji vam služi da pojačate kreativnost, pronađete dobru tržišnu nišu i odaberete ljude s kojima ćete se okružiti, jer još uvijek vrijedi ona stara: S kim si – takav si!

Dati 100 posto

Ljudi često izjednačavaju aktivnost i učinkovitost. Možda ste cijeli dan aktivni i ubijate se od posla, ali je pitanje koliko smo zaista učinkoviti... Pitanje je koliko se stvarno trudimo raditi prave stvari i kakvi su nam u konačnici rezultati. Današnje doba ne trpi prosječnost. Ako ste solidni i prosječni, već ste u problemu.... Evo zanimljive usporedbe što znači ne dati od sebe 100%.

Uspješni menadžeri su predani svom poslu, bez iznimke. J. Danfield naglašava da je 100 postotna predanost i dosljednost imperativ u poslovnim aktivnostima. Zamislite što bi u američkim uvjetima predanost od 99 posto značila:

  • 1 sat pitke vode sumnjive kakvoće
  • 2 nesigurna slijetanja zrakoplova svakog dana u međunarodnoj luci O'Hare
  • 16.000 izgubljenih pošiljki svaki dan
  • 20.000 netočno ispunjenih recepata za lijekove svake godine
  • 500 nestručno izvedenih kirurških zahvata svaki tjedan
  • 50 novorođenčadi koje liječnici ispuste pri porodu svakoga dana
  • 22.000 čekova skinutih s pogrešnog računa svakoga sata
  • 32.000 preskočenih otkucaja vašeg srca svake godine.
100% je jako važan postotak! Zamislite kako bi vaš život izgledao da ste dosljedni i izvrsni u svemu važnom što radite ili što biste trebali raditi... 
Osnažite svoje znanje, ojačajte vještine, unaprijedite svoje resurse. 

A možda se vidimo i u Vedroj kući znanja?! U tijeku su upisi u 10. generaciju polaznika  verificiranih programa usavršavanja Poslovnog učilišta Filaks.



srijeda, 27. studenoga 2013.

Na kojem ste stupnju?

Svatko od nas se nalazi na različitom stupnju razvoja i zato se ponekad ne razumijemo. Također, svatko od nas svojim tempom može odlučiti o promjeni stanja.

Većina ljudi je u 1. stupnju gdje su potpuno svjesni što im donosi loše raspoloženje i bol, osjećaju se kao žrtve i nemaju povjerenja u život. Takvi ljudi znaju koje situacije ih uznemiravaju, kakve ljude ne žele u svojoj blizini, često nerado idu na posao i provode vrijeme radeći nešto što jedva mogu izdržati. Nažalost, ne odlučuju se na promjenu jer smatraju da im je jednostavno takva sudbina i da vrlo malo mogu sami učiniti da to samostalno promijene. To je stupanj u kojem se ljudi osjećaju nemoćno.

Na 2. stupnju ljudi traže identitet u materijalnom svijetu potvrđivanja, često se dokazuju i uspoređuju s drugima što dovodi do novog nezadovoljstva, jer nam je najvažnije kako nas vide drugi. Naša sreća na tom stupnju ovisi o mišljenju i prihvaćanju ljudi oko nas. Sigurno ste se našli u situaciji kada ste mogli promatrati neku osobu koja panično traži odobravanje ili prijateljstvo osobe uzora i tako se nastoji malo popeti na društvenoj ljestvici. U ovom stupnju se ljudi osjećaju jako uznemireno i dosta su opeterećeni analizom svijeta oko sebe.

U 3. stupnju dolazi do zasićenja i ljudi svjesno odluče uzeti malo odmora, žele imati mir i ne raditi ništa. U toj fazi često odlaze u prirodu ili na putovanje kako bi napunili baterije. Nakon par dana mira i zanimanja za druge sadržaje, osjete se puno bolje nakon odmaka, jer nestaje nervoza, nemir i loše raspoloženje. Poneseni tim osjećajima, svjesno se vraćaju na prva dva stupnja, uz pregršt novih ideja i planova koje žele implementirati u stari stil života. Ova tri stupnja kontinuirano se ponavljaju i oni jednostavno postaju naš stil života.

U 4. stupnju tragamo za vlastitim potencijalima, okrećemo se sebi, ulažemo u rast kreativnosti i originalnosti. Prestaje nam biti važno što drugi ljudi misle ili govore o nama, već se fokusiramo samo na ono u čemu sami uživamo i gdje se dobro osjećamo. Dok radimo, u ovoj fazi ne trošimo energiju, već se ona zbog našeg zadovoljstva kontinuirano obnavlja i zato imamo inspiraciju za nastavak rasta.

U 5. stupnju dolazi do realizacije životne misije. Tada preuzimamo odgovornost i donosimo odluku da život posvećujemo svojoj misiji, bez obzira na vanjske okolnosti, uz bezgranično povjerenje u život koji nam je darovan. Nakon što otkrijemo koje aktivnosti nas inspiriraju, odlučimo što više vremena pokloniti upravo tim aktivnostima. Tek kad se oslobodimo svih strahova, moguće je odvažno krenuti u avanturu u kojoj slijedimo svoje srce i intuiciju, što rezultira velikim zadovoljstvom i srećom. A to bi nam trebao i biti cilj, zar ne?!

utorak, 26. studenoga 2013.

Čarobnjak iz srca

2013. godina nam je zaista pokazala i dokazala kako je veliki izazov živjeti i raditi u skladu s vlastitim smislom. Dok se naše okružje i ljudi oko nas neprekidno mijenjaju, mi se svakodnevno pitamo kako postati ili ostati uspješan na mnogim područjima života. Ako se u ovom trenutku ne osjećate baš najbolje i pomalo se već brinete kako će izgledati sljedeća 2014. godina, vrijeme je da analizirate svoje ciljeve. Ako u srcu osjećate da pridruživanje "udruzi prigovarača i društvenih komentatora" nije ulaznica za uspješnije sutra, sada je trenutak da napravite novi plan za sebe. Svaki uspjeh počinje preuzimanjem odgovornosti, donošenjem odluke i odustajanjem od uloge bespomoćne žrtve okolnosti.

Još u 17. stoljeću Oliver Cromwell rekao je da prestajemo biti dobri ako se prestanemo truditi biti bolji. Međutim, često se očekuje da poboljšanje dođe preko noći. Ako ne dođe u roku dan ili dva, ljudi znaju odustati. Za sva poboljšanja treba vremena. Neki stručnjaci kažu da nam treba oko 10.000 sati da bismo postali vrhunski majstor u svom poslu, bez obzira o čemu je riječ. Dakle, treba svaki dan naučiti nešto novo, imati volju, popraviti nešto kod sebe iz dana u dan i na kraju će s vremenom doći rezultati. Oni neće doći ako nemamo volju biti dosljedni. Kao što nitko za nas ne može vježbati trbušnjake ni naučiti njemački jezik, tako nitko za nas ne može preuzeti ni tu odgovornost da nas odvede do ostvarenja našeg cilja.

Svaka knjiga, članak, predavanje ili radionica, radno mjesto, svaki pozitivan razgovor ili sastanak vode prema novom znanju, usavršavanju i razvoju. Prirodno je da želimo napredovati, rasti i razvijati se. U takvoj situaciji raste nam i samopouzdanje. Katkad se dogodi da jednostavno ne vidimo svjetlo na kraju tunela. I nije moguće unaprijed vidjeti put. Ne možemo znati što će se sve dogoditi, ali pogledamo li u prošlost, vidjet ćemo da životni mozaik ima smisao, da smo iz toga nešto vrijedno naučili i da nas to danas čini kvalitetnijom osobom.

Bez obzira na to jeste li na dnu, jeste li prešli već dobar dio puta ili ste tik do vrha, uvijek sve aktivnosti začinite voljom. Umjesto da zbrajate što se loše dogodilo, od sada odlučite mjeriti samo pozitivne korake i svoj napredak u životnoj utakmici.


Pridružite nam se 12. prosinca na poslovnom skupu Čarobnjak iz srca

Zahvalnost

Primjećuju li ljudi lijepe stvari koje činite? Dobijete li pohvalu za odlično pripremljen ručak, brzo i dobro obavljen posao, vrhunsku organizaciju nekog događaja ili za sitnu uslugu nekome? Zašto imamo toliku potrebu da nas pohvale ili nam zahvale? Je li riječ o taštini, niskom samopouzdanju ili potrebi da nas netko prihvati i prizna našu vrijednost?!
Iako nam je svima drago kada netko drugi uoči koliko vrijedimo, ipak je više važno kako se mi osjećamo dok obavljamo različite aktivnosti. Ako nekome i pomažemo, cilj ne bi trebao biti vezan za pohvalu i sviđanje te druge osobe, već dobro koje činimo zato što želimo. Ukoliko čekamo potvrdu od drugih, a to se ne dogodi, naša sljedeća reakcija može biti prigovaranje, zanovijetanje ili čak optuživanje. Nakon toga kreće vaganje vrijednosti i usluga, a tome nema nikad kraja niti postoji sudac koji će odrediti tko je u pravu. Dakle, ako nešto i činimo, važno je da to činimo za sebe i da ne očekujemo da ljudi reagiraju na određeni način. Puno očekivati od sebe, malo očekivati od drugih i živjeti u sporazumu sa samim sobom su izazovi s kojima se svakodnevno susrećemo...

ponedjeljak, 25. studenoga 2013.

Sviđaš mi se...

U prodaji, ali i međuljudskim odnosima, često govorimo o važnosti sviđanja, dopadljivosti i simpatičnosti prodavača ili prodajnog predstavnika (bez obzira na hijerarhiju). Ako gledamo šire, svi smo mi nekada prodavači, pa makar samo svojih ideja i planova. U praksi se često naglašava važnost stvaranja uspješnih odnosa s ljudima, odnosno građenja mostova do pojedinih donositelja odluka, kupaca ili klijenata. 

Razgovori i dogovori su ugodniji ukoliko smo usklađeni s ljudima, a naklonost prema drugima ćemo osjećati ako dijelimo iste interese ili stavove. Obično nas privlače ljudi slični nama, što se vidi po usklađenim pokretima i usklađenom govoru. 
Ljudi se često pokušavaju približiti pojedincima tako da im čine sitne ustupke, male usluge ili daruju sitnice nadajući se da će tako izgraditi bolji odnos. Međutim, brojna istraživanja govore o tome da je potrebno učiniti upravo suprotno. Dakle, ako želite da neka osoba osjeti naklonost prema vama, bilo bi dobro da je navedete  da vama učini neku sitnu uslugu. Iako ljudi mogu poštovati našu ljubaznost ako mi činimo usluge i ugađamo im, to neće poboljšati odnos. Nažalost, nama će se odnos činiti boljim zbog našeg osjećaja da smo napravili pozitivan pomak. 
U gradnji odnosa također je dobro prikazati se normalnom i prosječnom osobom koja također griješi i ponekad napravi "budalu" od sebe. Dugoročno, gradnja "velike ličnosti" neće dobro utjecati na odnos, jer većina ljudi ne voli glumce niti savršene osobe zaokupljene sobom, svojim izgledom, uspjehom ili imidžem. Osoba koja je samopouzdana i u miru sama sa sobom, prirodno će se i ponašati normalno, bez želje da uvjeri ljude da je savršena i uspješna. 
Ljude koji bez prestanka govore da su dobro, koji stalno ponavljaju da im sve ide kako treba i da sve mogu organizirati da bude savršeno, da pozitivno utječu na ljude, da su kontinuirano sretni - uvijek treba pogledati i drugačije. Uspješni i samopouzdani ljudi neće se toliko truditi da ih vidite uspješnima, oni će dopustiti da kroz vrijeme to sami otkrijete. Oni koji o uspjehu stalno govore - najčešće se osjećaju dobro samo nakon takve prezentacije, jer uvjeravajući vas, oni zapravo nastoje uvjeriti sebe.

nedjelja, 24. studenoga 2013.

Trebam promjenu hitno...

Prije sam često i sama imala osjećaj da trebam veću promjenu... Na individualnim konzultacijama često saznam da ljudi misle da se za postizanje njihovog dobrog osjećaja svakako treba dogoditi neki veći, ponekad i revolucionaran događaj... 
Često pogrešno pretpostavljamo da ovog trenutka ne živimo svoju životnu misiju i da zbog toga trebamo promjenu. Vrlo je vjerojatno da već živite svoju misiju, samo zbog gužve i prevelikih obveza niste stigli pojačati svijest da donesete hrabru odluku i tu misiju živite što potpunije. 
Naime, misiju često živimo samo polovično, a zadatak nam je da shvatimo da svaka naša riječ, aktivnost ili postupak djeluju na osobe s kojima smo u interakciji, a onda i na cijelo društvo. To je jedna predivna povlastica, ali i ogromna odgovornost. 
Ovaj trenutak je pravi trenutak da razmislimo o tome koliko je široka naša misija. Kako biste defnirali svoju misiju, treba se privremeno odvojiti od ljudi koji na nas utječu svjesno ili nesvjesno, dobronamjerno ili nedobronamjerno, u želji da nam pomognu ili odmognu... Naravno, odmak od situacije treba uslijediti nakon razgovora s drugima, nakon edukacije, nakon čitanja poticajne knjige... Dakle, trebamo upijati što se oko nas događa, ali i povremeno i privremeno ostati sami sa sobom. Naša misija ne mora biti ista kao misija naših poznanika, prijatelja ili poslovnih partnera. Iz tog razloga, privremeno zatvorite uši, a širom otvorite vlastite oči... 

subota, 23. studenoga 2013.

Evo što bi ti trebao ili trebala....

Evo uhvatih se nekoliko puta kako mi se i samoj učinilo da bi neka osoba trebala nešto raditi drugačije ili po nekom drugom principu... Iz naših cipela, tuđe ponašanje ponekad izgleda neobično, a isto je i s poslovanjem drugih tvrtki... Svi smo ponekad skloni pomisliti da mi imamo rješenje za druge, tj. da je naš način - najpametniji način... Međutim, kad se i nama događaju promjene, odnosno kad i sami trebamo poneki savjet - obično tada imamo pregršt savjeta za druge...

Vrlo često volim poslušati što netko misli o meni i mom poslu. To su odlične povratne informacije koje mi pomažu da bolje upoznam tu osobu, a i ona mene. Nakon razgovora osjetim potrebu da posao sagledam s distance i donesem nove odluke, koje su opet samo moje. Savjeti drugih su zaista odlični, ali samo zato da nam pomognu da vidimo kako se osjećamo u vezi različitih rješenja i onda procijenimo jesmo li na dobrom putu ili nismo. Bilo bi mi isto tako drago da ni drugi ne slušaju doslovno moje savjete - već bih voljela da im oni pomognu da pronađu svoje idealno rješenje. Uživajte u razgovorima s ljudima i dijeljenju iskustava, jer svaka uputa za poslovno putovanje je dobra, no svatko od nas na kraju treba preuzeti vlastitu odgovornost za svoju rutu.

Nedavno sam tijekom jednog dana provela nekoliko sati u razgovoru s tri potpuno različite osobe i nakon toga, dobila pregršt svojih ideja u kojem smjeru dalje mogu krenuti. Od nekih poslova sam odlučila odustati, na nekima nastaviti raditi kao i do sada, a neke intenzivirati radi pozitivnih povratnih informacija od klijenata.

Važno je odvojiti vrijeme za razgovor sa suradnicima, klijentima, poslovnim partnerima, ali i konkurencijom, odnosno kontinuirano pitati, istraživati, promatrati, slušati, govoriti... Takav mini brainstorming treba prakticirati što češće, jer nakon toga smo obogaćeni s bezbroj novih prilika od kojih opet odaberemo rješenje koje je samo naše...

četvrtak, 21. studenoga 2013.

Čišćenjem radnog stola ususret poslovnim promjenama

Na ovakvo čišćenje prostora i radnog mjesta osobe se najčešće odlučuju u prosincu, kada istekom godine žele „stvari pospremiti na svoje mjesto“ i tako neopterećeni ući u novo razdoblje. Poravnavanje dugova i vraćanje posuđenih predmeta stari je običaj koji ima simbolično značenje, jer se 21. prosinca događa i sezonska mijena koja vodi u razdoblje nade i želje, odbacivanje starih navika te donošenje novih odluka i ostvarivanja ciljeva u nadolazećoj godini.

Korisni savjeti:
1. Odvojite tri do četiri sata za čišćenje, čak i ako vam se čini da zaista nemate vremena.
2. Važno je sve skinuti sa stola, jer „malo“ pospremanje neće donijeti odgovarajuće rezultate. Dokumente i predmete prebacite na policu ili pod.
3. Očistite stol sredstvom za održavanje drveta i podijelite pod ili neki drugi prostor na četiri dijela.
4. U mislima dijelove označite u četiri kategorije: „Ovo ću prvo baciti“, „Ovo ću dati nekome drugom“, „Ovo je mi je jako važno“, „Ovo je lako i odmah ću riješiti“
5. U kategoriju „Ovo ću prvo baciti“ premjestite sljedeće nepotrebne materijale i dokumente: novine starije od petnaest dana, stare kataloge i turističke prospekte, stare skripte ili materijale s poslovnih edukacija koje niste nikada koristili, stare božićne ili rođendanske čestitke, kalendare i rokovnike iz prethodnog razdoblja, recepte za kolače i jela koje ste razmjenjivali s kolegicama, popise različitih dijeta, privatne papire koji su se slučajno našli na radnom stolu i tamo ostali.


U grupu „Ovo ću dati nekome drugom“ prebacite sve dokumente koje ste odlučili kasnije pogledati, a u međuvremenu su postali nadležnost nekog drugog člana tima, stručne časopise, izreske iz novina ili članke koji mogu koristi nekom od članova tima, dokumente koje trebaju završiti u nekom drugom odjelu poput računovodstva, financija ili upravi.
Posebno budite strogi prema sebi kada budete formirali grupu „Ovo mi je jako važno!“. U tu grupu stavite zaista najvažnije dokumente koje trebate riješiti u nadolazećem razdoblju i koji su vam važni u obavljanju vaših poslovnih aktivnosti.
Kategorija „Ovo je lako i odmah ću riješiti“ treba se sastojati od svih mogućih papirića na kojima su napisani podsjetnici s brojevima telefona osoba koje trebate nazvati, e-mail adresa kojima trebate uputiti dopis ili poruku, dokumenata koje trebate faksirati ili odložiti u za to predviđenu mapu ili registrator.
Nakon što ste formirali sve četiri skupine, na polici ili na podu više ne bi trebalo biti dokumenata niti papira. Kako biste u tome uspjeli, važno je da jedan dokument pogledate samo jednom i odmah odlučite gdje pripada te ne otvarate dodatne kategorije dokumenata. Nakon selekcije, prvo je važno sve predmete i materijale iz kategorije „Ovo ću prvo baciti“ odnijeti u koš za stari papir. Nakon toga u sljedećih posla sata do sat vremena treba riješiti sve iz kategorije „Ovo je lako i odmah ću riješiti“. Sljedeći korak je podjela i raznošenje papira i dokumenta iz kategorije „Ovo ću dati nekome drugom“, a na kraju na stol i mape vratite dokumente koje ste označili kategorijom „Ovo mi je jako važno“ .

Sretno u čišćenju i nadolazećim promjenama!

srijeda, 20. studenoga 2013.

I drugima je tako...

Pročitah negdje zanimljivu izreku: "Trava nije uvijek zelenija u susjedovom vrtu. Čak uopće nije. Susjed s tim nema veze. Trava je najzelenija tamo gdje ju se zalijeva (W.S. Maugham).
Zna se dogoditi da ljudi sami sebi objašnjavaju: "Nije baš da mi ide dobro, no tako je svima. Danas nikome ne ide dobro!" Drugi razmišljaju po ovom principu: "Meni je još dobro, jer gledaj kako se grozne stvari događaju osobi x...". Treći će dodati: "Čekaj, vidiš na prvi pogled, osobi x ide zaista fantastično, sigurno postoji nada i za mene..."
Poduzetnici prečesto zaviruju u susjedne vrtove, dok njihov vrt često vapi za vodom. Za uspjeh na današnjem tržištu važna je prvo odluka da ćemo se predano posvetiti svom poslu, zatim ustrajnost da ćemo to svaki dan činiti bez iznimke i disciplina da nas ne umori zalijevanje. Ponekad pada kiša pa se i spasimo, no ostatak vremena je potrebno biti posvećen našoj travi...

utorak, 19. studenoga 2013.

Postanite ozbiljni

Često slušam komentare da manje stručni i manje obrazovani ljudi brže napreduju... To možda i jest na prvi pogled tako, jer oni ne razmišljaju predugo "što i kako", upuštaju se u kojekakve rizike jer često ni ne znaju moguće posljedice, poduzimaju nešto, guraju se, viču i slično.
Stručni ljudi su često i oprezni pa provjeravaju, analiziraju, raspituju se, uređuju detalje, osmišljavaju i možda se tek nakon dužeg vremena odluče krenuti.
Dok jedni predugo planiraju, drugi idu glavom kroz zid nekoliko puta pa na kraju i uspiju! :) Naravno, nije mi cilj pohvaliti niti jednu niti drugu krajnost. Bilo bi dobro da ovi jako stručni imaju malo više hrabrosti i dosljednosti da krenu u akciju, odnosno pokrenu ono što predugo planiraju, a ovi koji brzo kreću da ipak skupe nešto više znanja i vještina pa u posao krenu pripremljeni.
Međutim, i za jedne i za druge vrijedi ista poruka - vrijeme je da se svi uozbiljimo... Prošlo je doba glupiranja i isprobavanja tržišnih prilika... Tržište više nije poligon za nadobudne srećkoviće, već traži ozbiljan pristup (strategiju) ako želimo raditi dugoročno. Ako se danas ne uozbiljimo, znači da stojimo, a u poslu to nije moguće. Ako ne idemo naprijed - jasno je u kojem smjeru idemo... Sretno!

Umor

U vremenu dinamičnih promjena u političkom i gospodarskom okružju, svakodnevnim promjenama u ljudima i na ljudima oko nas, teško je ne osjetiti umor. Sve češće čujem izjave pojedinaca da odustaju, da nemaju više snage pokretati nove projekte, da se ne žele više dokazivati ni sebi ni drugima, da su se jednostavno potrošili i umorili...
Ključna stvar koju se svi trebamo zapitati je - bismo li živjeli ovakav život i bismo li radili posao koji radimo da sada dobijemo milijun kuna?! Većina ljudi bi rekla da bi u sekundi sve promijenila.
Za one koji bi tada nešto značajno promijenili - to je jednostavan znak da i bez obzira na zgoditak od milijun kuna trebaju veću ili manju promjenu.
Za one koji bi i dalje radili to što rade, odgovor je da se treba pripremiti na dugotrajno putovanje tijekom kojeg također dolazi do umora. Uspjeh je rijetko rezultat pojedinačnog i iznenadnog sudbonosnog događaja. Uspjeh je češće posljedica kontinuiranog upornog poduzimanja sitnih aktivnosti i malih nastojanja koji u konačnici rezultiraju vidljivim promjenama. Često moramo uložiti bezbroj sitnih napora koje većina ljudi neće uočiti niti cijeniti, no oni su kao gruda snijega koja u početku stane u ruku, no kotrljajući se, u snijegu raste i njena masa i snaga. Treba biti spreman na kotrljanje...
No, da se vratimo na početak... Što biste radili da imate milijun kuna? ;)

ponedjeljak, 18. studenoga 2013.

Put do sebe

Trgovački centri puni su ukrasa, a izlozi već pozivaju na predblagdansku kupovinu. Neki su u mislima već zaplovili u predstojeće blagdane, a neki su sve svoje misli koncentrirali na politička i gospodarska zbivanja. Životi ljudi su sve češće izvan njih samih, izvan njihovih obitelji, domova i poslova... Gledamo susjede, konkurenciju, poznanike, prijatelje, neprijatelje, ovakve, onakve... A gdje smo tu mi? Pogledamo li sami sebe u zrcalo svako jutro i provjerimo znamo li zapravo što želimo od života? Želimo li sebi to uopće priznati? Znamo li u kojem smjeru ide naša karijera, jesmo li izašli na pravom izlazu naše auto ceste?
Dobro je dok ima zabave sa strane, izvan nas samih, no kad ta zabava prestane ili samo prestane djelovati hipnotizirajuće na naš um, ostat ćemo u čudu. Sami... Pozitivna promjena i stavljanje svog života u centar pažnje može doći iz nužde ili inspiracije. Ja osobno biram inspiraciju. Nekad sam čekala nuždu, a danas znam da promjena mora doći iz nas, a vanjske okolnosti su samo pokazatelj u kojem smjeru idemo... Da bismo promijenili sustav, prvo trebamo moći promijeniti sami sebe... Sretan nam put do sebe!

nedjelja, 17. studenoga 2013.

Skromno nasuprot agresivnog

Sve češće gledam stručne ljude koji se ne žele hvaliti kod predstavljanja. Često gledam uspješne ljude koji ne žele pretjerivati u samopromociji. Na edukaciji sam upoznala jako puno ljudi koji se ne usude dinamičnije ponuditi svoje proizvode i usluge, jer gledaju agresivnu konkurenciju oko sebe misleći da oni to čine jer imaju jaču podlogu ili ih vide većima nego što zaista jesu.


Teško je gledati sve one koji viču iz sveg glasa i stvaraju pogrešnu sliku o uspješnom poslovanju i poslovnim vrijednostima. Poduzetnicima početnicima teško je povjerovati da ljudi koji se jako često pojavljuju kao uspješni nisu toliko uspješni kada je riječ o prihodima. Ovi skromni dorađuju svoje proizvode, osmišljavaju ambalažu, čekaju da dorade sve aspekte svoje ponude i tek onda tiho odlučuju komunicirati ono što imaju. Ovi koji ne ulažu toliko u kvalitetu, prvo krenu s "vikanjem", a poslije u hodu uštimavaju ono što su planirali ponuditi. Riječ je o dvije krajnosti koje sve češće viđam...


Ogroman broj ljudi ulazi u poslove za koje nema odgovarajuće obrazovanje, iskustvo niti reference, jer im se čini da je posao jednostavan i da donosi veće prihode nego onaj koji su do tada radili. Takvi ljudi stvaraju probleme cijeloj djelatnosti, nude nekvalitetne proizvode i usluge, smetaju suradnicima, kreiraju loš imidž cijele branše i ostavljaju loš dojam na korisnike ili kupce.


Sve ovo što navodim posljedica je loših strategija, pogrešnih pristupa, neinformiranosti tržišta i površnosti na svim nivoima. Koliko dugo će još sjajni celofan i "vikanje" biti važniji od sadržaja? To ovisi o svima nama..., a kupci neka odluče.

četvrtak, 14. studenoga 2013.

Marketinški miks u praksi za male poduzetnike

Većina poduzetnika je već davno čula za legendarni marketinški miks ili koncept u kojem su sadržani proizvod ili usluga, cijena, distribucija i promocija i na kojima se temelje marketinški principi. Međutim, kada krenemo u detalje, onda se ipak u praksi može uočiti da taj koncept kod velikog broja malih poduzetnika nije do kraja razrađen i osmišljen.

Ako analiziramo proizvod ili uslugu, važno je poznavati sve vrijednosti ili snage tog proizvoda ili usluge, kao i nedostatke, odnosno slabosti. Poduzetnici bi trebali znati koje su glavne koristi od proizvoda i usluga koje nude, jer kupci ne kupuju osobine već ono što ti proizvodi i usluge čine korisno njima za život ili poslovanje. Također, važno je definirati i po čemu se taj proizvod ili usluga razlikuju od ponude konkurencije, uzimajući u obzir da se ta konkurentska prednost mora jasno moći argumentirati i komunicirati da bude razumljiva i atraktivna ciljnoj skupini potrošača. 

Što se tiče cijena, potrebno je analizirati na temelju čega su definirane cijene i kakva je zarada po pojedinim proizvodima i uslugama. Također, važno je definirati kakve pogodnosti nudimo kupcima i na koji način ih osmišljavamo. Mnogi se vode definiranjem cijena temeljem konkurencijskog pariteta, a ne realnom situacijom u svojoj tvrtki. Također, važno je definirati koja je optimalna cijena za vrijednost koj pružamo potrošačima, koju su spremni platiti i koju je potrebno komunicirati na tržištu.

Distribucija ili mjesto je put kojim dolazimo do potrošača. Važno je analizirati na koji način vrijednost možete isporučiti tržištu. Naravno, sve ovisi o tome radite li to izravno ili imate posrednike. Također, važno je poslujete li putem interneta, imate li vlastito prodajno mjesto ili surađujete s drugim prodajnim mjestima. Sve su to izazovi s kojima se poduzetnici moraju suočiti te osmisliti najbolji način za distribuciju proizvoda i usluga koji odgovara kupcima kako bi bili što dostupniji i bliži onima zbog kojih poslujemo.


Vezano za promotivne aktivnosti, svaki poduzetnik treba odlučiti kojim oblikom promocije će se baviti i kojim intenzitetom. Promotivne aktivnosti su aktivnosti oglašavanja, odnosa s javnošću, osobne prodaje, unapređenja prodaje i direktnog marketinga. Svaki od oblika komunikacije s kupcima ima svoje prednosti i nedostatke, kao i kratkoročne i dugoročne ciljeve. Važno je poznavati mogućnosti svake od aktivnosti kako bismo odabrali odgovarajući splet, postigli sinergiju i tako se približili kupcima i komunicirali vrijednost naše ponude. No, to je već druga tema o kojoj ću govoriti u sljedećem članku. Do tada, puno uspjeha u osmišljavanju prave strategije!

Kako do kupaca?

Veliki broj malih poduzetnika uživa u svom radnom prostoru kojeg je uredio po svojoj mjeri, ugodno se osjeća s proizvodnjom, proizvodima i uslugama, ali nastanu problemi kada je potrebno obavljati menadžerski posao ili posao voditelja prodaje. Često se pravdaju da se žele baviti sadržajem, a ne prodajnim aktivnostima i razgovorima s ljudima. Poznato je da posao uvijek rade ljudi s ljudima, odnosno čovjek s čovjekom stoga su takvi izgovori pravi put do neuspjeha.

Bez obzira na djelatnost kojom se bavite, bez obzira na kategoriju proizvoda i usluga koje nudite, ključni interes treba biti usmjeren na ljude, potencijalne kupce i klijente, a naravno i partnere i suradnike. Dakle, potrebno je intenzivirati kontakte s ljudima. Zapitajte se s kim ste prije uspješno surađivali i koje kupce ste prije privlačili. Je li se što promijenilo? Možete li opet doći do njih? Kada ste ih zadnji put kontaktirali poštom, telefonom ili e-mailom. Sjetite se suradnika s kojima ste nekada radili? Gdje su oni sada? Čime se bave? Dogovorite kratki sastanak i razmijenite mišljenja i ideje. Možda se baš dogodi kreativni iskorak i osmislite dobar projekt za novu suradnju. Sjetite se ljudi koje ste upoznali na brojnim događanjima ili edukacijama? Gdje su oni? Što rade? Možete li smisliti moguću suradnju ili ih možete zamoliti da povratnu informaciju vezano za vaše proizvode i usluge u smislu istraživanja tržišta. Jeste li skoro zvali potencijalne kupce koji ne znaju za vas? Jeste li se predstavili i pokušali dogovoriti sastanak? Koliko takvih poziva tjedno obavljate? Koliko ste novih sastanaka dogovorili u zadnjih 15 dana? Jeste li nekako nagradili postojeće kupce? Kada ste zadnji put u miru porazgovarali s njima ili im zahvalili?

Ako imate odgovore na sva ova pitanja, znači da ste svjesni uloge ljudi u poslu kojeg obavljate, a ako su pitanja ostala neodgovorena, znači da ste previše koncentrirani na ono što nudite, a ne na one zbog kojih to nudite.

Kraj godine prirodno nas tjera da zaključimo postojeće aktivnosti i vidimo idemo li u dobrom smjeru. Ako je smjer dobar, nastavite, a ako je ova godina – godina vaših promjena, prihvatite i hrabro krenite s novim planovima.

utorak, 12. studenoga 2013.

Nitko, nitko, kao ja...

Prečesto viđamo ljude koji se stalno upliću u tuđe poslove, komentiraju tuđe ponašanje, analiziraju tuđi izgled, promatraju promjene na drugima i slično... To su obično oni koji imaju najbolje prijatelje, najbolju obitelj, najbolji posao, najbolji materijalni status i to svaki puta u svakoj situaciji nastoje drugima nametnuti. Istovremeno, zajedljivo mogu komentirati druge ljude iz čega se vidi da sebi daju veći značaj nego što ga zapravo imaju. Zaista uspješni ljudi nemaju potrebu "kopati" po tuđim životima, jer bi zapravo trebali uživati u svom životu i gledati svoja posla. Stoga, kad god netko ima potrebu stalno naglašavati da je u nečemu "najbolji" i da baš nema nikakvih problema niti životnih izazova, jasno je da iz toga progovara njegov prenaglašeni ego. Takvi ljudi obično imaju potrebu "izvesti druge ljude na pravi put", ne uzimajući u obzir da sebi tako stvaraju nepotrebne probleme, a dugoročno gledano, gube simpatije drugih ljudi. Gledati svoja posla i počistiti prvo ispred svog praga trebao bi biti svakodnevni zadatak, odmah iza umivanja! :)

Ideje i aktivnosti koje će vas usrećiti

Prvi korak

Kako bismo potpisali ugovor o sreći sa samim sobom i trudili se više, važno je znati kako uopće krenuti. Kao i za svaki prvi korak, važno je donijeti odluku. Pravo vrijeme za donošenje odluke je – sad!

Mnogima pomaže da odluku zapišu, kako bi odlučili biti dosljedni i kada postane teško... Za svaku dosljednost potrebno je prepoznati ono što nas zaista pokreće u životu i što nam je važno. Tihi, unutarnji glas uvijek zna reći što je za nas najbolje. Morali bismo češće zastati i osluhnuti ga. Pravila koja osjećamo u sebi uvijek nam nude najbolja rješenja.


Moje odluke i pravila


Meni pomažu moje odluke i pravila, usklađena s mojom životnom i poslovnom svrhom. Predlažem da razmislite koja su vaša pravila i zapišete ih. Teško je dati uputu kako ona trebaju izgledati, stoga se nadam da će vam pomoći moj primjer:
1. I kad drugi žele da radiš kao netko drugi, dosljedno uvijek budi ti.
2. Uvijek je dobro i bit će dobro samo onaj tko misli, osjeća i radi dobro.
3. Poslušaj unutarnji osjećaj prije donošenja odluka.
4. Uživaj u penjanju i kad je teško jer uspjeh je put, a ne odredište.
5. Zabavljaj se na svoj način. Razumijevanje i odobrenje drugih nije preduvjet za odličnu zabavu.

Sitne aktivnosti koje vode sreći

Vaša pravila ne moraju biti sudbonosna rješenja ili dubinske, filozofske poruke. To je vaš život i kreirate ih po svom modelu i stilu. Dakle, to mogu biti i jednostavne zapovijedi koje će vas podsjetiti na sitne aktivnosti koje vode k sreći, a skloni ste zaboraviti ih. Evo nekoliko smjernica:
• Uputi kompliment.
• Nemoj kupiti još jednu crnu vestu.
• Budi žena kakva bi voljela da bude tvoja kćer kad odraste.
• Širi pozitivnu poruku u svim razgovorima.
• Nazovi prijatelje iz djetinjstva barem dvaput mjesečno.
• Ružne stvari prolaze.
• Problem rješavaj odmah.
• Budi ljubazna.
• Ne moraš sve kontrolirati, ne plaćaju te da budeš direktor svemira.
• Započni razgovor s osobom koja ti se sviđa.
• Pruži ruku pomirenja.
• Oprosti da bi nastavila živjeti bez opterećenja.
• Svijet neće stati ako popiješ kavu u miru, bez telefona.

Dakle, ako sreća počinje iznutra, važno je da nas brzina života ne spriječi u traganju za unutarnjim mirom i zadovoljstvom. Ako znamo što činimo i zašto to činimo, nijedan nemir izvana ne može uništiti ono što radimo sa svrhom, za sebe i ljude oko sebe. Kao što čistimo, njegujemo i pažljivo odlažemo skupe predmete koji nam puno znače, šteta je da na isti način ne ulažemo u sebe. Zbog svoje jedinstvenosti, mi ćemo do kraja života biti najvrednija imovina koju imamo. Svjesnost o tome odličan je početak kvalitetnog osobnog razvoja.

(objavljeno na portalu Sensa)

ponedjeljak, 11. studenoga 2013.

Vrijednosti

Budite uspješni, karizmatični, motivirani, očaravajući, entuzijastični, snažni i puni energije! To je imperativ današnjeg vremena koje iz dana u dan sve više naglašava potrebu za razvojem ekstrovertirane ličnosti koja plijeni pažnju na svakom koraku.

Navedite ljude da vam postanu prijatelji, izborite se za ono što zaslužujete, privucite ljubav svog života! To su rečenice koje privlače pažnju u naslovima brojnih članaka u ženskim časopisima, kao i u ponekom stručnom štivu.

Samopouzdanje i vjera u sebe često su spominjani termini u društvu sklonom kompeticiji. Međutim, pritisak koji nameću te „poželjne“ i često prezentirane osobine ličnosti, čak i kod onih jako spretnih stvaraju osjećaj panike i dojma kako ni jedna reakcija nije dovoljno brza i uspješna. Uspoređivanje, analiza vješto prezentiranih uspješnih priča i samoanaliza čest su put do svakodnevnog razočaranja. Prikazi uspješnog života, poslovnih podviga, financijske neovisnosti, materijalnih dostignuća olakšani su pojavom društvenih mreža na kojima svatko može postati izdavač. Međutim, ljudi na tuđe uspjehe gledaju površno, a nije ni moguće da ih dublje prouče.

Međutim, ako malo proučimo, na početku 20. stoljeća, najvažnije karakteristike cijenjenih ljudi su bile građanska angažiranost, dužnost, radišnost, čast, ugled, moral, lijepo ponašanje, plemenita djela i integritet. Zvuče pomalo zastarjelo, zar ne?! Upravo u tome je problem. Naizgled se čini da su se izgubile važne vrijednosti.

Istovremeno, danas se traži karizma, posebna osobnost, snaga i volja da se ljude vodi prema ostvarenju poslovnih ciljeva. Pri tome često ono što je prezentirano nije istovijetno onome što je unutar čovjeka ili stvarnom stanju. Naravno, postoje i iznimke kojima možemo potvrditi da se svijet nije pretvorio u ogromnu, nepoštenu pozornicu.

Također, jedna od važnih osobina današnjeg vremena je sklonost timskom radu. Većina tvrtki ima odjele i svaka osoba koja se želi uklopiti u organizaciju, mora se spretno snalaziti u svom timu. No, dokazano je da su velike inovacije došle od introverta. Međutim, introverti ne moraju nužno biti sramežljivi ljudi koji se ne znaju ponašati u društvu. Sramežljivost i introvertiranost nisu sinonimi pa to znači da su ti ljudi samo voljeli raditi i stvarati sami. I sam Einstein je rekao da je on konj za jednopreg, da nije namijenjen za rad u tandemu ili grupni rad. Tvrdio je da ako se želi postići neki određeni cilj, da je apsolutno nužno da jedna osoba razmišlja i zapovijeda.

Dakle, ako vam se čini da ste pomalo izgubljeni u današnjim vrijednostima i ne možete ili ne želite ići u korak s nametnutim vrijednostima, provjerite jeste li možda skloniji samostalnom radu u tišini. Nije to ništa loše. Mnoga umjetnička djela nastala su upravo na takav način, a i brojne inovacije novijeg doba. Najlošije je kada čovjek pokušava glumiti nekoga drugog, jer život nije kazališna predstava.

Iznad prosjeka

Kupci očekuju jedinstvenu ponudu. To može biti iznimna kvaliteta proizvoda ili usluge, brzina isporuke koju drugi ne mogu ponuditi, ugodna atmosfera na prodajnom mjestu, najeduciraniji zaposlenici, značajna širina asortimana, atraktivan i inovativan dizajn itd. Nažalost, već poznata prosječna ponuda danas više nije dovoljna za uspjeh, jer su takvi proizvodi i usluge prvi na udaru u vremenu krize. Karl Pilsl je analizirao 150.000 njemačkih tvrtki koje su bankrotirale i zaključio: „Jednostavno imamo previše sličnih tvrtki koje zapošljavaju slične zaposlenike sa sličnim obrazovanjem i koji obavljaju slične poslove. Uz to imaju slične ideje, proizvode slične stvari po sličnim cijenama i slične kvalitete“. Ukoliko poduzeće pripada toj skupini, može očekivati zaista tešku budućnost u vremenu potpunog gubitka solidne sredine u kojoj se u prošlosti moglo jako lijepo živjeti i poslovati. Kupci kod svake kupnje žele osigurati sve veću korist u odnosu na financijska ulaganja, a osrednji proizvodi im više u tome ne mogu pomoći. Pametno ulaganje za kupca znači da će dobiti više od onoga što je mislio da tvrtka može dati. U budućnosti, uspješni proizvodi i usluge će kontinuirano osluškivati želje kupaca, biti fleksibilni i mijenjati se u skladu sa zahtjevima tržišta.

Tvrtke u okviru strategije moraju odlučiti s kakvom jedinstvenom ponudom će se obratiti tržištu i koji oblik marketinške komunikacije će koristiti. Važna je i odluka o intenzitetu komunikacije kako potrošači sami ne bi sami stvarali sliku o proizvodima i uslugama. Takav razvoj situacije često ne ide u prilog tvrtkama, a naknadno mijenjanje slike u mislima potrošača zahtijeva puno više ulaganja s upitnim rezultatom. Nažalost, još uvijek među poduzetnicima možemo čuti izjavu da kvaliteta ne treba promociju. Uspjeh je moguć jedino ukoliko uz kvalitetan sadržaj ide i odgovarajuća marketinška komunikacija s tržištem. Naravno, marketinška komunikacija mora biti istinita, jer pojavom društvenih mreža i dijaloga na internetu, neistinite tvrdnje se vrlo brzo otkriju.

Ukoliko tvrtka ne može pronaći jedinstvenost u odnosu na konkurenciju, mora je stvoriti! Jedinstvenost u fokusu mora imati kupca ili klijenta, odnosno mora biti kreirana prema njihovim zapažanjima, a ne smije biti satkana od emocija zaposlenika ili vlasnika tvrtke. Jedinstvenost mora zadovoljiti sljedeće kriterije: mora biti važna za potrošača, mora istaknuti proizvod ili uslugu na drugačiji način, mora biti superiorna, mora se moći jednostavno komunicirati, treba biti priuštiva kupcu, a profitabilna tvrtki.Naravno, tvrtka mora biti originalna u kreiranju konkurentske prednosti. I ako u tome uspije, mora znati da će tu ponudu uskoro netko kopirati... Jedinstvenost ne traje vječno. Svi smo pod pritiskom krize, dinamičnog tržišta i rastuće konkurencije. Iz tog se razloga svaki dan valja podsjetiti da su prilagodba, osluškivanje tržišta, usvajanje novih trendova i vještina brzog učenja jedine održive konkurentske prednosti na tržištu.

Kriza, kriza, e pa šta je?!

Kriza na tržištu dovodi do neželjenih poslovnih obrata, a kaos ubrzava panično donošenje pogrešnih odluka iz pogrešnih razloga. Odluke menadžera u krizi često nisu rezultat promišljene i brižljivo planirane strategije, već posljedica priklanjanja taktici kratkoročnog rješavanja novonastalih problema. Tvrtke bi se u razdoblju rasta trebale pripremati za vrijeme krize, a u krizi bi trebale i dalje voditi brigu o važnim vrijednostima tvrtke kako ne bi nagrizle jezgru poslovanja. U turbulentnim vremenima treba paziti na udare s tržišta, ali i brzo iskorištavati iznenadne i neočekivane prilike.Poslovanje danas zahtijeva i znanje i vještine, a sa sjetom se možemo sjetiti devedesetih godina prošlog stoljeća kada je za uspjeh trebalo zrnce sreće i dobar osjećaj.

Strategije i taktike koje su bile kreirane za rastuća tržišta ne mogu dobro funkcionirati i u razdoblju recesije. Što duže traje, kriza ima za posljedicu oprezno ponašanje kupaca koji pokušavaju pametno trošiti svoj budžet. Istovremeno, tvrtke u krizi često odustaju od svojih osnovnih načela, jer ne mogu predvidjeti kretanje tržišta niti naslutiti ponašanje potrošača. Upravo tada nastaje ubojita kombinacija tržišnih udara i nepostojanja odgovarajuće strategije. Kriza u poslovnom svijetu uglavnom pokazuje koliko su reakcije menadžera uspješne ili neuspješne. U praksi, ozbiljne greške menadžera nastaju pod utjecajem straha. Riječ je najčešće o smanjivanju troškova u segmentima koji su važni, otpuštanju najkvalitetnijih zaposlenika, smanjivanju svih rizika, štednji na inovacijama, kao i na razvoju proizvoda i usluga.



Što činiti, a što ne činiti?

· Vođenje u vremenu krize ne bi smjelo do kraja potkopati dugogodišnju strategiju razvoja tvrtke. Odmjereni i promišljeni postupci moraju zamijeniti brzo donošenje odluka vođeno strahom i panikom.

· Ulaganje u razvoj marketinške strategije nikada nije trošak, a najmanje u vremenu krize. Riječ je o kreiranju strategija kojima se upravlja potražnjom, dakle i ponašanjem kupaca. Kriza nikako ne bi smjela utjecati na godinama građeni odnos s potrošačima, atmosferu na prodajnom mjestu ili osjećaj koji kupci imaju tijekom prodajnog razgovora.

· Smanjivanje broja članova prodajnog tima i smanjenje cijena dovodi do smanjenja prihoda, ali i zarade što onemogućuje daljnji razvoj i oporavak tvrtke kada za to dođe vrijeme. Menadžeri tako često i svjesno ulaze u začarani krug. Na primjer, tvrtka Starbucks je razmatrala mogućnost smanjenja cijena. Kupcima bi osigurali popust od 10%, no to bi značilo da moraju prodati oko 50% više artikala kako bi ostvarili istu zaradu. Upravo iz tog razloga tvrtke moraju dobro promisliti što donosi smanjenje cijena i koji su im dugoročni ciljevi takve politike.

· Smanjivanje troškova povezanih s prodajom će se osjetiti u kvaliteti usluge, a potrošači će naslutiti rezanje troškova i neodovljnu brigu o njima. Uz agresivno ponašanje konkurencije, stvara se prilika da se obrate drugome kako bi zadovoljili svoje želje i potrebe.

· Smanjivanje ulaganja u edukaciju i motivaciju zaposlenika jedna je od najčešćih pogrešaka u vođenju. U vremenu krize, zaposlenici trebaju podršku i osjećaj da jačanjem vještina mogu doprinijeti razvoju i povećanju prodaje.


Kada uzmemo u obzir sve navedeno, važno je još naglasiti da je prirodno da se tvrtke u krizi ponašaju nešto konzervativnije nego u vremenu rasta i razvoja. Međutim, ukoliko se ustraje na takvom ponašanju tvrtka mora znati da se neće moći oporaviti jednakom brzinom kao što će to učiniti nešto kreativniji i fleksibilniji konkurenti.

Konkurentska prednost

Danas se teško sjetiti proizvoda i usluge koji ne postoji. Teško je ući u djelatnost u kojoj je nikakva ili mala konkurencija. Naši polaznici u Poslovnom učilištu Filaks se često čude kada radimo na nekom poslovnom slučaju ili projektu pa uporno inzistiramo na definiranju što jasnije konkurentske prednosti. Čini se pomalo dosadno ponavljati ista pitanja: „Objasni zašto bi netko kupio, zašto bi se odlučio baš za vas u moru ponude, zašto bi ovo, zašto bi ono...?“ Međutim, te sitne razlike na tržištu su danas od izuzetne važnosti. N. Bate kaže da proizvode ne trebamo prodavati po cijeni već po vrijednosti. Zapitajte se koliko Vi stvarno vrijedite na tržištu radne snage, koliko vrijede proizvodi ili usluge koje isporučujete tržištu, kakva je percipirana vrijednost... Provjerite što o tome kažu vaši klijenti i kupci... Razmislite i analizirajte kako možete biti i bolji od toga ili biste svoju poslovnu priliku trebali potražiti na drugom mjestu ili u drugim poslovnim aktivnostima.
Znate li što ljudi govore o Vama ili o vašim proizvodima kada niste prisutni? Koliko vidim u praksi, često je riječ o krajnostima, od javnog podržavanja do tajnog kritiziranja. Naš imidž je upravo ono što ljudi govore kada nismo prisutni stoga moramo biti realni u vaganju pozitivnih i negativnih komentara. Naravno, uvijek je važno što vi želite da drugi misle o vama i jeste li zadovoljni svojim poslovnim aktivnostima i rezultatima. Ako uživate u onome što radite, ako ste postavili jasne i mjerljive ciljeve i pri tome još ne radite ništa o čemu bi se sramili govoriti pred svojom djecom, onda ne trebate brinuti. Bez obzira na postojanje brojnih taktika za stjecanje dobrog imidža i konkurentske prednosti, čini mi se da još uvijek nije potrošena Sokratova izreka: „Dobar način da zaradiš dobar ugled jest da pokušaš biti onakav kakvim se želiš prikazati“.

subota, 9. studenoga 2013.

Mini škola: 8 x 8 važnih točaka za uspješan odnos s medijima

U prošlosti se nerijetko znalo dogoditi da neki direktori tvrtki kažu da će neiskusnu mladu osobu zaposliti u odjelu marketinga, promocije ili odnosa s javnošću jer tamo ne može ništa krucijalno pogriješiti. Nadamo se da je to vrijeme iza nas i da je dobro poznato što znači učinkovita komunikacija s ciljnom skupinom i medijima. Neka osnovna pravila komunikacije s medijima znaju već i vrapci na grani, no nije loše podsjetiti na česte greške koje viđamo u praksi. U redakcije medija svaki dan stiže i do 50 različitih priopćenja, a stručnjaci tvrde da je više od trećine tih dokumenata skoro neupotrebljivo. Novinari često prigovaraju da pošiljatelji često ne navode važne informacije, da sadržaj nije prilagođen mogućnostima medija, da su glavne informacije skrivene unutar teksta te da više od 80% priopćenja uopće nije pogodno za objavu. Priopćenja za javnost bi trebala sadržavati zanimljive, točne i aktualne informacije. Kao što svi činimo, i novinari prvo površno pogledaju dopis i u par sekundi odluče je li vrijedan čitanja. Pretrpanost informacijama i preveliki broj poslovnih aktivnosti nameće još veću potrebu kreiranja kvalitetnog sadržaja koji će privući pažnju odgovornih osoba u medijima.

Mediji će ignorirati vaše priopćenje za javnost ukoliko napravite neku od sljedećih pogrešaka:

1. Priopćenje ne sadrži vijest.

2. Priopćenje se sastoji od prevelike količine teksta.

3. Priopćenje nema jasno definirane odgovore na novinarska pitanja.

4. Rečenice su nerazumljive i preduge uz veliku količinu pravopisnih pogrešaka.

5. Važna informacija je skrivena na kraju priopćenja.

6. U priopćenju nisu prilagođeni stručni termini i nisu objašnjene kratice.

7. Na kraju priopćenja nije navedeno ime i prezime niti podaci za kontakt u slučaju potrebe za dodatnim informacijama.

8. Priopćenje nije dostavljeno na vrijeme ili nije u skladu s rokovima medija.


Za uspješan odnos s medijima potrebno je imati znanje i brojne vještine. Osim komunikacijskih vještina, osobu zaduženu za odnose s medijima trebale bi krasiti sljedeće osobine:

1. Znatiželja i pozitivan pristup poslu i ljudima

2. Dobro pamćenje i izdržjlivost

3. Kreativna inteligencija

4. Poznavanje temelja psihologije

5. Sposobnost paralelnog obavljanja više radnih zadataka

6. Sposobnost donošenja razumnih odluka pod pritiskom

7. Fleksibilnost i prihvaćanje promjena u okružju

8. Sposobnost prepoznavanja trendova i prilika.


Osoba zadužena za odnose s medijima bi trebala biti posvećena poslu 100 posto. Ljudi često pogrešno izjednačavaju aktivnost i učinkovitost. Današnje doba ne trpi prosječnost stoga je potrebno slijediti sljedeća pravila:

1. Budite točni i vjerodostojni!

2. Odmah ispravite uočene pogreške!

3. Govorite jednostavnim jezikom i izbjegavajte žargon!

4. Uvijek odgovorite na upit novinara, pošaljite odgovor e-mailom ili uzvratite poziv!

5. Potrudite se pronaći ili osigurati informacije koje novinari očekuju. Ne očekujte publicitet prije nego što imate informacije koje su zanimljive za objavu.

6. Održavajte toplu, ali profesionalnu komunikaciju s novinarima!

7. Budite otvoreni koliko prilike to omogućuju!

8. Uvijek se potrudite više, ne oslanjajte se na improvizaciju!


Temelj uspješne komunikacije s medijima je kvalitetna poruka. Za kreiranje poruke potrebno provjeriti jeste li uzeli u obzir sve važne elemente:

1. U priopćenju je važno odgovoriti na pitanja: tko, što, gdje, kada i zašto (tko je subjekt, o čemu je riječ, kada se dogodilo ili kada će se dogoditi, gdje se dogodilo ili će se dogoditi, zašto je informacija važna i koje je značenje te informacije).

2. Definirajte ciljnu skupinu kome je poruka namijenjena i vijest podijelite u najviše četiri odlomka.

3. Pripremite što više dodatnog pisanog materijala koji je dovoljan za osigurate pravilno tumačenje vaše poruke.

4. Poslužite se vizualnim prikazima kada god je moguće.

5. Nemojte samo čekati poziv novinara. Budite poduzetni, iskoristite mogućnosti interneta.

6. Provjerite još jednom posjedujete li vijest koju vrijedi objaviti.

7. Najvažniji dijelovi teksta moraju se navesti na početku, a najmanje važni na kraju priopćenja.

8. Poruka mora biti kratka i pregledna, a nikako ne bi smjela sadržavati skraćenice, žargon, neobjašnjive pojedinosti niti nepotrebne superlative.


Kako biste kreirali profesionalno priopćenje, važno je da su uključeni svi potrebni elementi. Osim što morate ponuditi nove i relevantne informacije, svakako je važno da se pobrinete oko sljedećeg: 


1. Navedite datum objave priopćenja.

2. Uključite kontakt pošiljatelja ili osobe zadužene za komunikaciju s novinarima.

3. Napišite vrijeme objavljivanja, odnosno naglasite ako je vijest spremna za objavu odmah ili je potrebna odgoda, ovisno o vremenu planiranog događaja.

4. Kreirajte uočljiv i atraktivan naslov koji privlači pažnju i sažima vijesti iz priopćenja.

5. Dodajte mjesto i vrijeme pisanja priopćenja.

6. Sadržaj priopćenja napišite na maksimalno 2 stranice.

7. Provjerite pravopis barem 2 puta.

8. Pošaljite e-mailom ili faksom i naknadno telefonski kontaktirajte osobu na koju je naslovljeno da provjerite je li primila priopćenje i jesu li potrebne dodatne informacije.


Nakon što je priopćenje napisano, još jednom analizirajte kvalitetu cijelog dokumenta:

1. Provjerite je li prored u tekstu 2 ili 1,5.

2. Provjerite je li font ujednačen u cijelom priopćenju.

3. Analizirajte je li priopćenje dovoljno pregledno.

4. Provjerite je li naslov dovoljno uočljiv i zanimljiv.

5. Pitajte se je li priopćenje važno i zašto čini medijski zanimljivu vijest.

6. Provjerite kojim činjenicama ili istraživanjima možete potkrijepiti informacije u priopćenju.

7. Provjerite podlogu vaše vijesti, odnosno definirajte kojeg stručnjaka ili ključnu osobu možete citirati.

8. Analizirajte je li potrebno prikupiti dodatne informacije, vizuale ili priloge uz priopćenje.


Za uspješnu distribuciju priopćenja za javnost, napravite sve potrebne predradnje kako ne biste bili u stresu prije samog slanja:

1. Napravite kvalitetan popis svih novinara i njihovih područja tj. tema koje pokrivaju s kontaktima.

2. Popis novinara redovito ažurirajte.

3. Saznajte na koji način pojedini novinar želi da mu distribuirate informacije.

4. Saznajte rokove izlaženja ili važne datume u svim medijima kako biste mogli pratiti dinamiku izlaska vijesti i kontaktirati ih u odgovarajuće vrijeme.

5. Ovisno o donositeljima odluka, raspitajte se na vrijeme koliko ranije je potrebno dostaviti vijest.

6. Nakon konferencije za novinare ili događaja kojeg želite da poprate, dostavite sve materijale novinarima koji nisu stigli doći na konferenciju.

7. Ukoliko ste obećali poslati dodatne materijale, obavite to prije definiranih rokova u pojedinim medijima.

8. Sačuvajte sva priopćenja za javnost i vodite preciznu evidenciju kontakata, rezultata, dogovora i ostalih detalja za ostvarenje uspješnije suradnje na budućem projektu.


U današnjem vremenu sve su češće krizne situacije. O mogućim reakcijama u vremenu krize najbolje je razmišljati u mirnom razdoblju. Tako se najbolje možete pripremiti za neugodna iznenađenja: 
1. Pokušajte biti iskreni i otvoreni koliko je to moguće u određenoj situaciji, jer će novinari u tom slučaju biti manje sumnjičavi kod budućih kontakata.

2. Prikupite sve informacije i razmislite na koja pitanja ćete morati dati odgovore u slučaju krize.

3. Pripremite se najbolje što možete i za neugodna i provokativna pitanja te situacije „rekla-kazala“.

4. Razmislite o medijima i novinarima s kojima ćete komunicirati u pojedinim fazama krizne komunikacije.

5. Novinare kontaktirajte odmah po pojavi krize, prije nego što saznaju iz drugih izvora.

6. Govorite o informacijama koje imate, nemojte nagađati niti govoriti više nego što je potrebno.

7. Ponašajte se smireno, budite susretljivi i ljubazni, nikako nervozni ili skrušeni.

8. Provjerite sve detalje prije nego što objavite vijest. Spriječite glasine tako što ćete obavijestiti javnost o aktivnostima koje ste poduzeli s ciljem rješavanja krizne situacije.

Je li to istina?

Teško je priznati, ali svi lažu. Roditelji lažu djeci, djeca lažu roditeljima, bračni partneri govore neistine, a često se laže i na radnom mjestu. Istraživanja pokazuju da ljudi često lažu. U knjizi Zar bismo vam lagali?, dr. Seager i dr. Mann navode rezultate istraživanja agencije Gallup i lista Daily Telegraph koje je provedeno u Velikoj Britaniji: 
  • 24 posto anketiranih kaže da je lagalo barem jednom u zadnja 24 sata 
  • 75 posto anketiranih kaže da nije lagalo u zadnja 24 sata ili da se ne sjeća 
  • 8 posto anketiranih kaže da nikad nije lagalo, čak ni u dobroj namjeri 
  • 31 posto anketiranih smatra da je čulo laž barem jednom u zadnja 24 sata 
  • 27 posto smatra da vrlo dobro laže. 

Autori smatraju da su ovih 8 posto koji tvrde da nikad nisu lagali, zapravo, najveći lažljivci od svih. Novija anketa koju je provelo osiguravajuće društvo Royal & Sun Alliance pokazuje da ljudi možda lakše lažu nego početkom devedesetih godina prošlog stoljeća:
  • 45 posto kaže da je spremno lagati šefu 
  • 43 posto kaže da mirne duše laže susjedima 
  • 41 posto priznaje da bi lagalo prijateljima 
  • 20 posto kaže da je lagalo osiguravajućem društvu 
  • 38 posto kaže da nikad nije lagalo! 
Tijekom dana često izgovorimo bezazlene laži poput: 
  • Lijepa ti je ta košulja. 
  • Izgledaš puno mlađe. 
  • Baš mi je drago što te vidim. 
To su izjave kojima želimo drugima uljepšati dan, izvući se iz dosade ili neugodne situacije, no puno gore su one kojima nanosimo štetu kolegama ili tvrtki za koju radimo. Autorica A. K. Šoljaga navodi da je laganje prilično raširena pojava i ljudi su prilično vješti u tome. Većina laži koje u životu kažemo nikada ne bude otkrivena. Procjenjuje se da se u prosjeku čovjek „izvuče“ s više od 95 posto iz laži koje je izrekao. 

Ljudi lažu: 
  • kako bi izbjegli kaznu ili neugodnost 
  • kako bi bili prihvaćeni ili poboljšali odnose 
  • kako bi pomogli drugima 
  • kako bismo povećali moć, novac ili divljenje. 

Prema autorima dr. Seager i dr. Mann, najčešći načini laganja na poslu su:
  • namjerno prešućivanje važnih informacija 
  • davanje manje informacija nego što je potrebno 
  • namjerno davanje dvosmislenih informacija 
  • davanje nevažnih informacija kako bi se skrenulo s teme 
  • iskrivljavanje informacija kako bi se zavelo na krivi put 
  • davanje više informacija nego što je potrebno radi zbunjivanja 
  • manipuliranje informacijama 
  • bezočno laganje. 

Isti autori navode da svaki peti radnik u Velikoj Britaniji kaže da je izmislio izgovor kako bi ostao kod kuće na lažnom bolovanju. Upravo zbog toga samo 29 posto menadžera vjeruje radniku kada javi da je bolestan. Mnogi zaposlenici smatraju da imaju pravo na određeni broj dana bolovanja u godini, bez obzira jesu li stvarno bolesni ili nisu.
Prema autorima dr. Seager i dr. Mann, treba obratiti pažnju na pouzdane i nepouzdane znakove laganja.

Pouzdani znakovi laganja:
  • Manjak detalja u odgovorima 
  • Neuvjerljivost i nesigurnost 
  • Nedostatak činjenica 
  • Prečesto korištenje pasiva 
  • Ponavljanje općih fraza 
  • Veliki broj negativnih izjava 
  • Nedostatak osobnosti u govoru 
  • Duže pauze prije odgovora na pitanje 
  • Brži govor i kraći odgovori 
  • Viši glas nego inače 
  • Širenje zjenica 
  • Stiskanje usana 
  • Manji broj pokreta prstiju na rukama i stopala. 
Ako ste pomislili da se vama tako nešto ne može dogoditi, pokušajte se prisjetiti jeste li „malo uljepšali“ svoj životopis ili ste na razgovoru za posao ipak malo „dodali“ kako biste se pokazali u ljepšem svjetlu.

Nije nam uvijek važno prepoznati dobronamjerne laži, ali postoje životne situacije gdje nam je od presudnog značaja znati istinu. Važno je usavršiti svoje vještine otkrivanja laži, ali je ipak važno u obzir uzeti više elemenata, odnosno znakova kod procjene laže li vam netko ili ne.

utorak, 5. studenoga 2013.

Vaš film

Naše društvo je potpuno posvećeno brojanju i vaganju, kao i analizi onoga što radimo ili posjedujemo. Često čujem pitanja: „Koliki ti je promet ili plaća?“, „Koliko je polaznika u grupi?“, „Koliko ti je star auto?“, „Koliko imaš iskustva u tom poslu?“ i slično. S druge strane, djecu se stalno pita: „Što ćeš biti kad odrasteš?“, studente se pita: „Što želiš učiniti nakon što diplomiraš?“ i slično.

Koncentrirani smo na brojanje i na zadatke, kao da se život sastoji od nekoliko kratkih serija, a ne dugometražnog filma. Tako se dogodi da živimo u serijama koje imaju svoj uvod, zaplet i kraj, a ne vidimo cijelu sliku. Upravo iz tog razloga nastaje nemir, nezadovoljstvo i osjećaj nemoći da sagledamo pravu životnu i poslovnu svrhu. Naše serije punimo različitim sadržajima, informacijama, predmetima, imovinom i različitim likovima što seriju čini uzbudljivom i sadržajnom.

Međutim, važno je da ozbiljno promislimo koliko su svi dijelovi serije važni za životni film. Sve što smo doživjeli, sva naša iskustva, znanja i sve vještine utjecale su na našu osobnost. Ono što smo bili u prošlosti, utječe na nas sada, a isto tako djeluje i na našu budućnost. Nažalost, ljudi teško prihvaćaju tu misao, jer ona znači da od ovog trenutka trebamo preuzeti odgovornost za svoj život i upravljati svojim životnim projektom. Naš život čine izbori, a mnogi se često odlučuju na ulogu pasivnog promatrača jer vjeruju da ne mogu utjecati na životne događaje ili se nažalost uključuj u tzv. „klub vječnih prigovarača“.

Vrhunske sportske rezultate jednog sportaša čine svi treninzi i sati provedeni u aktivnosti, posebna prehrana i predanost takvom stilu života. Vrijednost slike vrhunskog slikara ne čini samo platno, boja i satnica potrebna za njeno stvaranje, nego svi oni sati koji su potrebni da postane umjetnik kojeg se prepoznaje i cijeni. Dakle, život je projekt u kojem svakodnevno trebamo biti korak bliže našem glavnom cilju kojeg smo si zadali. Upravo iz tog razloga je važno da vidimo cijelu sliku i definiramo svoju svrhu.

Stručnjaci kažu da je potrebno oko 10.000 sati da biste postali vrhunski stručnjak u nečemu. Svi se moramo zapitati koju satnicu smo već odradili u našem filmu i koliko smo blizu našem cilju. Smisao bi trebao biti u stalnom usavršavanju, aktivnosti, približavanju najboljoj verziji sebe koja možemo postati. Za početak, to je moguće samo ako postanemo svjesni mogućnosti izbora i obvežemo se na dosljednost.

Traži se dosljednost!

Smatram da je dosljednost vrijedna vještina i važna odluka kojom započinje željena promjena. Ako odlučimo učiti strani jezik, izgubiti kilograme, naučiti svirati neki instrument ili biti uspješniji u poslu, snagu volje i dosljednosti ništa ne može zamijeniti. Za uspjeh su, naravno, potrebne vještine i specifična znanja, no svi znamo bezbroj pametnih i talentiranih ljudi koji su vrlo malo ili skoro ništa postigli u svom životu.

Razlozi za neuspjeh u projektima mogu biti različiti, no zaista veliki broj ljudi ne može skupiti snagu kontinuirano ići prema svom cilju, svaki dan čineći još malo više za sebe i ljude oko sebe.

J. Girard tvrdi da je entuzijazam poput vihora, odnosno da je riječ o dinamičnoj kvaliteti koju svatko može postići. Za uspjeh je potrebna potpuna posvećenost i ispunjavanje svakog obećanja kojeg ste dali vašim partnerima, poslovnim suradnicima ili klijentima. Ljudi često ne znaju koji su im ciljevi, ne znaju kojim putem idu, ne znaju što će sutra raditi ili kako će im izgledati sljedeći mjesec. U vremenu promjena, teško je osmišljavati dugoročne ciljevi i pripremati dugoročne planove, no moramo biti svjesni da svaki dan donosimo odluku za današnji dan. Kada se ujutro probudimo, donosimo odluku hoćemo li iskoristiti 24 sata koja su pred nama ili ćemo jednostavno postojati.

Život je tu da ga živimo. Nismo rođeni samo da postojimo.

Razmislite o svom životu i vremenu koje vam je darovano kao o projektu u kojem trebate iskoristiti vrijeme kako biste na kraju postigli željene rezultate. Kada vidimo da se približavamo svom cilju ili kada uočimo napredak u bilo kojoj vještini, entuzijazam se povećava. Dakle, potrebna je dosljednost, a nekada i veliki trud da biste vidjeli pozitivnu promjenu. Kada uočimo koliko smo napredovali, to nam daje snagu da i dalje budemo dosljedni i ništa nas više ne može zaustaviti.

Kao što zemljoradnici prvo pripreme zemlju, zasade ono što žele, onda zalijevaju i dive se rastu biljke, tako i mi moramo gledati na rezultate kao nešto što će uslijediti ako se dovoljno potrudimo. Važni rezultati se nikada ne mogu ostvariti bezvrijednim sredstvima. Sutra nam donosi ono što smo zasadili danas. Samo o nama ovisi što ćemo posaditi!

9 koraka do poslovne promjene

Kako bismo okrenuli krizu u svoju korist i promijenili poslovni put kojim nismo zadovoljni važno je da prihvatimo kako je svaki razvoj i promjena proces te da je naš život veliki projekt u kojem moramo aktivno sudjelovati želimo li ostvariti snove. Na karijeru i poslovni put možemo gledati kao na planinarenje. Katkad je teško i do vrha nas vode uske strme stazice, no putem naiđemo i na dijelove gdje možemo uživati u ljepotama i miru oko sebe. Možemo se odlučiti i spustiti, a to treba biti stvar vlastite odluke, motivacije i odabira pravog trenutka.

Kako napraviti hodogram karijere

Ako vam glavom prolazi bezbroj misli, ako se osjećate pomalo izgubljeno pa i prestrašeno, ako niste više sigurni na kojem ste dijelu karijernog puta, jeste li u podnožju, na sredini ili vrhu, uspinjete li se ili spuštate, vrijeme je uzmete veći papir, nacrtate hodogram svoje karijere i označite sve promjene na tom putu. Vi ste autor i vlasnik svoje skice i ne opterećujte se s time kako ona treba izgledati. Krenite od početka karijere (ili onog trenutka koji za vas znači stvarni početak karijere i razvoja), nacrtajte, skicirajte, napišite i označite sve važne trenutke, preokrete i osobe koje ste sreli tim putem.

Razmislite provlače li se tim putem iste vrijednosti i ima li sličnosti u situacijama kriza ili velikih promjena? Ima li sličnosti u situacijama kada ste se osjećali dobro, puni snage i kada ste napredovali? Koja je poveznica u svemu tome? Sada, s vremenskim odmakom, vidite li neke obrasce ili pravilnosti u svom ponašanju? Kakvi su vas strahovi tada obuzimali? Kakvo raspoloženje je prevladavalo? Možete li sebe pohvaliti ili ste negdje mogli biti i bolji? Ako smatrate da možete biti bolji, ova kriza je pravi trenutak za novi plan djelovanja i ostvarivanje snova. Ako vidite ljude oko sebe koji ostvaruju snove i uživaju u svom poslu, sigurno možete i vi! Sve što je netko drugi napravio vi možete ponoviti (još i bolje).
Koraci promjene

Proučite koje korake stručnjaci naglašavaju kao nužne u ostvarivanju osobnih potencijala:

1. korak: Najteže je početi mijenjati sebe. Prvi korak mora biti odvažan. Često se doslovce moramo natjerati u akciju. Ako promjenu odgađamo za sutradan, ponedjeljak ili određeni datum u mjesecu, to je potvrda neodlučnosti i slabe namjere. Kada odlučimo, u promjenu treba krenuti odmah, istog trenutka. Vaša odluka onda svojom snagom može otvoriti sva vrata!

2. korak: Aktivirajte se na više područja. Na primjer, ako ste odlučili usavršiti strani jezik, pravo je vrijeme da započnete i s tjelesnom aktivnosti ili možda učenjem još jedne vještine. Tijelo i mozak vole aktivnost pa ćete promjenom i ubrzanjem dinamike života dobiti još veći zalet za onu aktivnost koja vam je najvažnija.

3. korak: Sjetite se osobe kojoj se divite ili vam je inspiracija u onome čime se bavi. Pokušajte definirati koje njezine osobine cijenite i analizirajte na koji način možete kod sebe potaknuti razvoj baš tih vještina. Kada izgubite volju, sjetite se svog uzora, pročitajte nešto o toj osobi, nazovite je ili jednostavno promislite što bi ona u tom trenutku učinila ili što bi vam savjetovala.

4. korak: Kao što se putovanje sastoji od više etapa, tako i vaš cilj mora imati nekoliko podciljeva na putu do krajnjeg rezultata. Potrudite se što prije ostvariti prvi mali podcilj, kako biste pokazali da ste ozbiljni u namjeri. Najprije sebi, naravno.

5. korak: Upornost čini čuda. Mnogi stručnjaci kažu da su uspjeli upravo zato što su bili dosljedni i uporni. Zamislite kakva je upornost rijeke! Oboružajte se strpljenjem i upornošću i jednostavno se odlučite kretati iz dana u dan bez zaustavljanja.

6. korak: Uvijek poduzmite sve što treba, dajte sve od sebe. Ako se ipak dogodi nešto neželjeno, razmišljajte kako da prepreku okrenete u svoju korist, jačajući kreativnost i snalažljivost. Pitajte se što možete naučiti iz svake neugodne situacije ili kakvo je razmišljanje prethodilo tom događaju. Nemojte se samosažalijevati, optuživati ili kritizirati. Sjetite se da za nekoliko dana taj događaj više neće imati toliku važnost. Zapitajte se s kojom mudrosti izlazite iz te situacije. Kriza je stroga, ali odlična učiteljica.

7. korak: Ako baš padnete, jednostavno zamislite da ste u hodu pali u prašinu. Što se onda dogodi? Ustanete, pogledate oko sebe, stresete prašinu s odjeće, pljesnete dlanovima da otresete prašinu s ruku i krenete dalje. Neugodno vam je par trenutaka, no uskoro shvatite da to i nije tako strašno te da se događa i drugima. Ne postoji život u kojem nema uspona i padova. Ako padnete, znači da se trudite kretati.

8. korak: Darujte ljudima oko sebe što žele, pomozite im da ostvare svoje snove da biste i vi dobili što želite. Ako niste škrti prema drugima, uskoro ćete se okružiti sličnim ljudima. Ljudi koji nas okružuju naše su zrcalo. Kad bismo svakome koga sretnemo u danu darovali osmijeh, blagoslov, lijepu riječ, savjet, pohvalu ili kompliment, sigurno bi nam dan bio ispunjen zadovoljstvom i pozitivnim vibracijama. U takvoj atmosferi, sva su čuda moguća!

9. korak: Pažljivo i neprestano pripremajte se za važne poslovne događaje, čak i ako ih ne vidite u bliskoj budućnosti. Spremnost na velike događaje daje sigurnost, motivaciju i čini vas hrabrijim. Ako se pripremate, znači da kontinuirano učite, razvijate se i osnažujete. To znači da ćete biti spremni iskoristiti svaku situaciju bez zadrške. To znači da ćete za mjesec dana biti mnogo sposobniji nego danas. A kad postanete svjesni svog napretka, ništa vas više ne može zaustaviti!


(članak objavljen na Sensa portalu)

Želite li uspjeti, molim vas, nemojte odustati

Znanje bez volje ne vrijedi
Obično svoj životopis počinjem rečenicom „Nakon što sam završila 1. ekonomsku školu u Zagrebu, upisala sam Ekonomski fakultet, diplomirala u roku i nakon četiri godine magistrirala, a trenutno završavam doktorski studij na Filozofskom fakultetu u Zagrebu... Vodim tvrtku Filaks i osnivačica sam ustanove za obrazovanje odraslih Poslovno učilište Filaks...“

Istina je zapravo da znanje samo po sebi i nema neku moć. Ako ne djelujemo i nismo aktivni, znanje nije jamstvo za uspjeh. Neki su ljudi nakon što su završili srednju školu ili fakultet stali, nisu radoznali, nemaju volje i ne vide smisao u čitanju knjiga, stručnoj literaturi ili edukaciji. Isto tako, neki su imali volju, no nažalost financije su ih spriječile da se posvete edukaciji pa su morali u potragu za poslom. Neki su imali složene obiteljske odnose pa nisu mogli posvetiti se sebi i svom razvoju...

Sve to mogu biti valjani razlozi, ali i opravdanja. Važno je naglasiti da edukacija ne mora biti samo formalna, niti je važno da svi nastave učiti na studijima. Usavršavati se možemo samostalno svaki dan, čitanjem, usvajanjem novih vještina, pohađanjem različitih radionica ili jednostavno promatranjem drugih.


Što nas tjera dalje? Zašto sam članak o volji i uspjehu počela rečenicom o sebi? Ako se vratim korak unatrag, onda bi moj životopis trebao ići ovako: „Nakon što smo u dvije sekunde izgubili sve to smo imali, odnosno nakon što je pala granata na našu kuću, nakon čega smo izgubili krov nad glavom i sve što su moji roditelji stvarali 18 godina, preselila sam se u novu sredinu, upisala 1. ekonomsku školu i tako dalje...“ Neću pisati o tome da nam je bilo teško što smo ostali bez ičega, krenuli od nule, odnosno minusa.... Više volim govoriti o tome da sam odlučila krenuti dalje.

Dakle, što čovjeka koji nema ništa natjera da krene dalje? Prvo, baš i nemate drugog izbora... Nemate što izgubiti. Kada ste na dnu, možete jedino dalje tonuti ili početi gledati prema gore. I tako sam se ja polunesvjesno (sada vidim da je bilo sve s razlogom i smislom), odlučila ponašati kao da se ta gorka istina ne odnosi na mene. Ni mnogo mojih poznanika ne zna za ovaj početak. Zašto bismo se vraćali na nešto ružno, kad nas u životu može čekati toliko toga novog, boljeg i posebnog? Znala sam da je edukacija i rad na sebi jedan od načina da proširim spoznaje i poboljšam život. Imala sam i volju.
Treba 10 000 sati da u nečem postanemo stručni

Još u 17. stoljeću Oliver Cromwell rekao je da prestajemo biti dobri ako se prestanomo truditi biti bolji. Međutim, često se očekuje da poboljšanje dođe preko noći. Ako ne dođe u roku dan ili dva, ljudi znaju odustati. Za sva poboljšanja treba vremena. Neki stručnjaci kažu da nam treba oko 10.000 sati da bismo postali vrhunski majstor u svom poslu, bez obzira o čemu je riječ. Dakle, treba svaki dan naučiti nešto novo, imati volju, popraviti nešto kod sebe iz dana u dan i na kraju će s vremenom doći rezultati.

Oni neće doći ako nemamo volju biti dosljedni. Kao što nitko za nas ne može vježbati trbušnjake ni naučiti njemački jezik, tako nitko za nas ne može preuzeti ni tu odgovornost da nas odvede do ostvarenja našeg cilja. Svaka knjiga, članak, predavanje ili radionica, radno mjesto, svaki pozitivan razgovor ili sastanak vode prema novom znanju, usavršavanju i razvoju. Prirodno je da želimo napredovati, rasti i razvijati se. U takvoj situaciji raste nam i samopouzdanje. Katkad se dogodi da jednostavno ne vidimo svjetlo na kraju tunela. I nije moguće unaprijed vidjeti put.

Ne možemo znati što će se sve dogoditi, ali pogledamo li u prošlost, vidjet ćemo da životni mozaik ima smisao, da smo iz toga nešto vrijedno naučili i da nas to danas čini kvalitetnijom osobom. Bez obzira na to jeste li na dnu, jeste li prešli već dobar dio puta ili ste tik do vrha, uvijek sve aktivnosti začinite voljom. Umjesto da zbrajate što se loše dogodilo, od sada odlučite mjeriti samo pozitivne korake i svoj napredak u životnoj utakmici.

(članak objavljen na Sensa portalu)

Kako se nositi s podmetanjima u poslu

Ne opravdavajte se i ne dokazujte
Vjerujem da nema osobe koja se nije našla u situaciji da je netko ogovara, optužuje ili ružno govori o njoj. Prvi poriv najčešće je pravdanje, dokazivanje i objašnjavanje. Međutim, to nije korisno niti rješava situaciju u kojoj smo se našli. Svako opravdavanje ulazak je u slijepu ulicu, a različita percepcija onemogućava da bilo što dokažemo ili objasnimo. Slušajući što govore takve osobe, puno možemo saznati upravo o njima i njihovu unutarnjem životu.

Često situaciju pokušavamo uravnotežiti vraćanjem istom mjerom i s ljutnjom nastavljamo održavati započeto neprijateljstvo ili nesporazum. Neprijateljstvo potiče novo neprijateljstvo i ne može zaustaviti nastavak neugodnih nesporazuma. Ogovaranje rasplamsava maštu i potiče druge da čine isto.


Negativno ili pozitivno je izbor, a ne "viša sila"
Proživljavanje istoga iz sata u sat i analiziranje događaja u kojem smo trebali „reći to i to“, „postupiti tako i tako“, samo su destruktivne misli koje razaraju, a u prošlosti se ništa ne može ispraviti. Uspijemo li prihvatiti stvari kakve jesu i uzeti ljubav kao svoje najjače oružje, većina situacija riješi se sama od sebe jer je teško ratovati s nekim tko u ruke ne želi uzeti isto oružje. Tko je jednom nekome oprostio ili prihvatio svog neprijatelja, zna kakvo olakšanje to donosi i kakav mir slijedi kao nagrada. Ljubav je štit koji čuva, brani nas od otrovnih strijela, oslobađa od negativnih utjecaja.

Naša je odgovornost hoćemo li se prepustiti negativnom razmišljanju i smišljanju osvete ili se osloboditi i uživati u svakodnevnim aktivnostima i ljepoti koja nas okružuje. Ako volimo sebe i želimo iskoristiti svaki dan koji nam je darovan, nećemo imati vremena za mržnju i negativne emocije prema drugima. To ne znači da ćemo se ponašati kao slijepci i praviti se da ništa od toga ne postoji. Kao što postoje predivne osobe, uvijek će postojati i oni koji odabiru biti negativni. To je stvar odluke.


Male stvari kao obrana
Kad nas obuzmu negativne emocije, važno je pronaći male stvari koje nam skreću misli na nešto drugo. Može pomoći glasno pjevanje ili usmjeravanje pažnje na neke detalje i analiziranje tih detalja na sve načine kojih se možete sjetiti. Nekim ljudima pomaže i dogovor sa samim sobom i priznanje da su imali pravo na malo negativizma, ali da od tog trenutka odlučuju odabrati samo pozitivno razmišljanje i pogled u budućnost.

Osobu koja vam je nanijela nepravdu možete zamišljati u svakodnevnim aktivnostima, blagu, mirnu i usmjerenu na nešto lijepo - kako uživa u ručku s djetetom, s ljubavlju pomazi svog psa, pomaže starijim roditeljima.... To nije lako, no uvećavanje „neprijatelja“ nama donosi dodatnu nervozu i svaki put iznova proživljavamo neželjeni događaj.

Pozitivno razmišljanje na početku neće ići automatski niti možemo po kratkom postupku zauvijek zaustaviti ljutnju i razočaranje. Oni će se javljati, ali važno je vježbati i ne odustati s pozitivnim mislima i djelovanjem. Kad jednom s voljom krenemo, vjerojatno se više nećemo poželjeti vratiti na stari negativizam.

Biti blag u vremenu grubosti
Na početku 20. stoljeća najvažnije osobine cijenjenih ljudi bile su građanska angažiranost, odgovornost, radišnost, čast, ugled, moral, lijepo ponašanje, plemenita djela i integritet. Nažalost, u poslovnom okružju danas se pristojni i blagi ljudi često karakteriziraju kao slabi ili nedovoljno uvjerljivi u poslovnoj komunikaciji. U društvu gdje je nadmetanje imperativ, takvi pojedinci na prvi pogled djeluju nespretno ili kao osobe koje nisu dorasle ozbiljnim bitkama.

Pristojan čovjek koji oplemenjuje druge je otmjen. Dugoročno gledano, otmjene osobe s dostojanstvom imaju veći utjecaj na druge, ali i grade čvrste temelje svog posla. Ne opterećuju se povremenim napadima, uvredama ili uznemiravanjima bilo koje vrste. Pred otmjenim čovjekom bezobzirnost i vulgarnost u ophođenju jednostavno bježi, a počinju ga okruživati ljudi istih vrijednosti. To su intuitivni vođe, inspiracija onima koji idu drugim putem, svjesno i hrabro. Često se ne vide na prvi pogled, ponekad se izgube u mnoštvu, ali dovoljno pažljivi uvijek ih primijete.

Biti blag u vremenu grubosti zahtijeva iznimnu snagu i volju, no ništa nije toliko moćno kao osoba koja pozitivno misli, djeluje i hrabro kroči svojim putem.

(članak objavljen na Sensa portalu)

Poduzetničke greške

Izdvojeni primjeri neuspješnih poduzetničkih pothvata često više sliče izmišljenim pričama nego stvarnim ljudskim i poslovnim sudbinama. Kretanje u samostalni posao obično je uzrokovano željom pojedinca da samostalno djeluje, odgovara za uspješno poslovanje i u prosjeku zarađuje više od prosječnog zaposlenika. Poduzetnik ima veći izazov i povećanu odgovornost za uspjeh ili neuspjeh što pruža osjećaj zadovoljstva u gradnji samostalne poslovne karijere, no nažalost određeni broj poduzetnika više slijedi svoju intuiciju nego stvarne pokazatelje i općenito ima nerealna očekivanja od tvrtke koju tek gradi. Veliki je broj poduzetnika koji u avanturu kreću samo zato što nešto znaju dobro raditi i smatraju da će se netko (država, viša sila, kupci itd) pobrinuti za njihove proizvode ili usluge nakon što ih ponude tržištu. Neke osobe vjeruju da moraju „oploditi“ ušteđevinu nekim poduzetničkim projektom i ulaze u poslove o kojima ne znaju dovoljno, isključivo na nagovor uvjerljivih prijatelja ili rodbine. Zanimljivo je koliko poduzetnika ne zna izračunati potencijal tržišta, niti o tome razmišlja sve dok ne dođu prvi problemi s plasmanom proizvoda.

Tek kada utvrde da nitko nije čuo za njihovu ponudu niti se odlučio kupiti, počinju razmišljati o mogućim rješenjima. Činjenica je da se dobit stvara isključivo na tržištu, a ne dolazi od proizvoda, rada, menadžera ili zaposlenika. Samo su potrošači spremni platiti pravu cijenu za određeni proizvod ili uslugu. Mali poduzetnici moraju posebno biti svjesni važnosti kreiranja potražnje koja ima za cilj da potrošači najprije potraže njihove proizvode, umjesto da se obrate većem konkurentu. Za takvo ponašanje im treba dati pravi razlog, a uloga marketinga i jest u traganju i određivanju ravnoteže između poduzeća i potrošača na tržištu. Međutim, poduzetnici su često u zabludi, jer imaju nerealna očekivanja. Neke od najčešćih grešaka su:

  1. Ne vidim konkurenciju 
  2. Neću uspjeti s visokim cijenama 
  3. Pomoći će mi prijatelji i kolege 
  4. Za svaki slučaj ciljat ću na cijelo tržište 
  5. Imam posla, nemam vremena za planiranje. 

U poduzetništvo se ne kreće bez dobro osmišljenog plana aktivnosti koji pomaže da se jasnije sagleda situacija. Važno je biti poduzetan i strastven, ali odluke se ne smiju donositi bez analize dostupnih podataka. Ispravnu odluku moguće je donijeti jedino na temelju informacija, znanja i iskustva. Intuicija i korištenje postojećih očitih šansi trebaju biti samo dodatak postojećim znanjima o tržištu, kupcima, proizvodima i uslugama.
Osobe koje su skeptične u svezi poduzetništva, često razmišljaju da veliko poduzeće uvijek može «pojesti» malog poduzetnika. 

Međutim, uspješna mala i srednja poduzeća na hrvatskom tržištu su dokazala da i «mali» uvijek imaju svoje mjesto pod suncem, ukoliko se pobrinu da «velikima» konkuriraju na nekoliko načina:
1. specijaliziranjem na uski tržišni segment (nišu)
2. fleksibilnošću poslovanja i prilagođavanju potrošačima
3. osiguravajući superiornu uslugu potrošačima
4. omogućavajući interakciju s kupcima i potrošačima.




Tu si gdje jesi...

U ležernijim, ali i poslovnim razgovorima često čujemo komentare da je situacija takva kakva jest, da se ne može puno napraviti i da se čovjek mora okrenuti oko sebe i jednostavno priznati da nitko nema novaca. Je li to uistinu tako i jesmo li zaista samo obični robovi situacije na tržištu?

Kada se okrenemo oko sebe, vidljive su nam posljedice krize. Neki su izgubili posao, neki ga traže već mjesecima. Kupovna moć je pala, kupci se ponašaju drugačije nego prije, a tržište je postalo prezasićeno različitim proizvodima i uslugama. Je li uopće moguće uspješno raditi i zarađivati pod tim uvjetima? Jasno je da je moguće! Poznajete li ljude koji još uvijek uspješno plaćaju sve svoje obveze, voze skupe automobile, ručaju i večeraju u restoranima ili putuju? Naravno da takvi ljudi postoje i susrećemo ih na svakom koraku. Činjenica je da će uvijek postojati kupci koji su spremni platiti za proizvode i usluge koje žele ako na odgovarajući način ispunite njihove želje i potrebe, a istodobno nadmašite njihova očekivanja. Iako je na tržištu sve već poznato i viđeno, još uvijek postoje načini kako možete pozitivno utjecati na ponašanje kupaca i motivirati ih da kod vas kupe proizvod ili uslugu više, odnosno postanu lojalan kupac dulje razdoblje. Osjećamo kako je nepoštena činjenica da ćete uspješnom prodajnom komunikacijom prije prodati prosječno kvalitetan i zanimljiv proizvod nego što je moguće da će se kvalitetan proizvod ili usluga prodavati sami od sebe. Nažalost, u poslovnoj komunikaciji ne dobivamo što zaslužujemo, nego ono što komuniciramo s tržištem. Budite toga svjesni u svakom trenutku, u svakom kontaktu s klijentima i kupcima. To ne znači da je dovoljno samo uspješno komunicirati.

Za uspjeh na današnjem tržištu potrebni su kvalitetni proizvodi i usluge, učinkovita komunikacija s kupcima i dosljednost u kvalitetnom obavljanju svakodnevnih poslovnih aktivnosti. S obzirom na turbulentno tržište, velike promjene u ponašanju potrošača, trendove i aktivnu konkurenciju, dokazano je da oko 80 posto poduzetničkih projekata propada već tijekom prve 3 godine poslovanja. Ljudi imaju odlične ideje, ali ideja i misao sama za sebe ništa ne vrijede ako to ne uspijevate prodati i tako zaraditi. Na vrijeme treba uočiti činimo li propuste koji mogu dovesti do uništenja posla i financijskih gubitaka. U praksi ljudi često i previše razmišljaju o dorađivanju osobina proizvoda, do detalja uređuju poslovni prostor, pomno aranžiraju izloge, osmišljavaju cjenike, a ne naprave sve potrebne predradnje kako bi posao uspio. Nakon tog „romantičnog“ dijela osmišljavanja ponude, obično slijedi buđenje, ali tek kada poduzetnik utvrdi da nitko nije čuo za njegovu ponudu niti se odlučio kupiti. Nažalost, mnogi tek onda počnu razmišljati o mogućim poslovnim rješenjima i traže savjete stručnjaka. Činjenica je da se dobit stvara isključivo na tržištu i prihod dolazi od kupaca. Ne dolazi od proizvoda, rada, menadžera ili zaposlenika, jer kupci zapravo plaćaju naše plaće. Pokretač poslovanja su potrošači koji bi trebali biti spremni platiti pravu cijenu za ponuđeni proizvod ili uslugu. Mali poduzetnici moraju posebno biti svjesni važnosti strategije kreiranja potražnje koja ima za cilj da potrošači najprije potraže njihove proizvode umjesto da se obrate većem konkurentu. Dati pravi razlog za kupnju nije moguće ako ne istražimo situaciju na tržištu i upoznamo potencijalne kupce. U otprilike 85 posto slučajeva vaši razlozi za kupnju proizvoda i usluga razlikuju se od mišljenja vaših kupaca. Za kupnju treba dati pravi razlog, a uloga marketinga i jest u traganju i određivanju ravnoteže između poduzeća i potrošača na tržištu.

Međutim, poduzetnici su često u zabludi, jer imaju i nerealna očekivanja od tržišta u odnosu na ulaganja. Kako bi se izbjegle takve zablude, nužno je odmah u početku kreirati strategiju, jer je to puno jeftinija opcija nego naknadno popravljati i mijenjati smjer poslovanja... Uostalom, to je već davno potvrdila poslovna izreka: „Ako nemaš vremena za planiranje – imat ćeš za popravljanje!“